Što je služba za pomirenje?
A služba za pomirenje je financijski alat koji se koristi za osiguranje točnosti i potpunosti transakcija. To je proces koji uspoređuje dva skupa zapisa kako bi se osiguralo da su sve transakcije evidentirane i da se iznosi podudaraju. Usluge usklađivanja koriste tvrtke, banke i druge financijske institucije kako bi osigurale točnost i potpunost svojih financijskih zapisa.
Prednosti usluga usklađivanja
Usluge usklađivanja nude brojne pogodnosti tvrtkama i financijskim institucijama. Oni mogu pomoći u smanjenju pogrešaka, poboljšati točnost i pružiti učinkovitiji način upravljanja financijskim zapisima. Osim toga, mogu pomoći u prepoznavanju odstupanja i lažnih aktivnosti, kao i pružiti bolju vidljivost financijskog zdravlja organizacije.
Vrste usluga usklađivanja
Dostupno je nekoliko vrsta usluga usklađivanja, uključujući ručne, automatizirane i usluge trećih strana. Usluge ručnog usklađivanja uključuju ručno uspoređivanje dva skupa zapisa, dok automatizirane usluge koriste softver za usporedbu zapisa. Usluge trećih strana uključuju vanjskog pružatelja usluga koji može pružiti dodatne usluge kao što su otkrivanje prijevara i analiza podataka.
Zaključak
Usluge usklađivanja bitan su alat za tvrtke i financijske institucije kako bi osigurale točnost i potpunost svojih financijskih zapisa. Oni mogu pomoći u smanjenju pogrešaka, poboljšati točnost i pružiti bolju vidljivost financijskog zdravlja organizacije. Dostupno je nekoliko vrsta usluga usklađivanja, uključujući ručne, automatizirane i usluge trećih strana.
U 1970-im i 1980-im godinama, 'službe pomirenja' bile su u modi u Katoličkoj crkvi u Sjedinjenim Državama. Djelomično, odgovor na pad broja katolika koji sudjeluju u Sakrament ispovijedi , službe pomirenja su, nažalost, završile ubrzavajući taj pad, do točke u kojoj je Vatikan morao uskočiti i jasno dati do znanja da takve službe ne mogu zamijeniti sam sakrament.
Kad su katoličke crkve prvi put počele održavati službe pomirenja, ideja je bila da polusatna ili jednosatna služba pomogne pripremiti one koji dolaze za sudjelovanje u ispovijedi i omogućiti onima koji nisu bili voljni da odu na Ispovijed vidjeti da su mnogi drugi u istom čamcu. Takve službe općenito su imale oblik čitanja Svetog pisma, možda homilije, i svećenika vođenog ispita savjesti.
U prvim danima službi pomirenja, svećenici iz susjednih župa bi surađivali: jedan tjedan, svi svećenici u području došli bi u jednu župu na službu; sljedeći tjedan, otišli bi na drugu. Tako je tijekom bogoslužja i nakon njega više svećenika bilo dostupno za ispovijed.
Opće odrješenjeProtivIspovijed
Problem je počeo kada su neki svećenici počeli davati 'općenito odrješenje'. Nema ništa loše u ovome, ispravno shvaćeno; zapravo, u uvodnim obredima mise, nakon što izmolimopriznajem('Ispovijedam se...'), svećenik nam daje opće odrješenje ('Smilovao nam se svemogući Bog, oprostio nam grijehe i uveo nas u život vječni').
Međutim, opće odrješenje može nas osloboditi samo od krivnje za laki grijeh. Ako smo svjesni smrtnog grijeha, ipak moramo tražiti sakrament ispovijedi; i, u svakom slučaju, trebali bismo se pripremiti za naše Uskrsna dužnost odlaskom na ispovijed.
Nažalost, mnogi katolici to nisu razumjeli; mislili su da opće odrješenje ponuđeno u službi pomirenja oprašta sve njihove grijehe i oslobađa ih svake potrebe da idu na ispovijed. I, nažalost, činjenica da su mnoge župe počele nuditi usluge pomirenja bez davanja svećenika za privatnu ispovijed dodatno je doprinijela zbrci. (Ideja je bila da župljani idu na ispovijed kasnije, u redovitim terminima.) Još gore, neki su svećenici počeli govoriti svojim župljanima da je opće odrješenje dovoljno i da ne trebaju ići na ispovijed.
Pad i uspon službi za pomirenje
Nakon što se Vatikan pozabavio ovim problemom, korištenje usluga pomirenja je oslabilo, ali one danas ponovno postaju sve popularnije—i, u većini slučajeva, rade se kako treba, s više svećenika koji su dostupni kako bi svima prisutnima pružili priliku idi na ispovijed. Opet, nema ništa loše u takvoj službi, sve dok je prisutnima jasno da ona ne može zamijeniti ispovijed.
Ako takve službe pomažu pripremiti katolike za primanje sakramenta ispovijedi, sve su na dobro. Ako, pak, uvjeravaju katolike da ne trebaju ići na ispovijed, oni, iskreno rečeno, ugrožavaju duše.