Što je bio donatizam i u što su donatisti vjerovali?
Donatizam je bio kršćanski pokret koji se pojavio u 4. stoljeću u sjevernoj Africi. Utemeljio ju je Donat Veliki, biskup iz Numidije, a temeljila se na uvjerenju da su sakramenti koje dijele svećenici koji su pali u vjeri nevažeći. Donatisti su vjerovali da samo oni koji žive svetim životom mogu biti pravi članovi crkve i da samo oni koje su zaredile takve osobe mogu dijeliti sakramente.
Donatistički raskol
Donatistički pokret izazvao je raskol u crkvi, pri čemu su donatisti formirali svoju zasebnu crkvu. Ovaj raskol bio je glavno pitanje u ranoj crkvi i bio je tema nekoliko crkvenih koncila. Donatiste je na kraju Crkva proglasila hereticima, a pokret je na kraju zamro.
Donatistička uvjerenja
Donatisti su smatrali da Crkvu trebaju činiti samo oni koji žive svetim životom i da samo oni koje su zaredili takvi ljudi mogu dijeliti sakramente. Također su vjerovali da su sakramenti koje dijele svećenici koji su izgubili vjeru nevažeći. Također su vjerovali u praksu ponovnog krštenja, koje se smatralo znakom pokajanja i načinom pročišćenja Crkve.
Zaključak
Donatizam je bio kršćanski pokret koji se pojavio u 4. stoljeću u sjevernoj Africi. Izazvao je raskol u crkvi i na kraju ga je Crkva proglasila heretičkim. Donatisti su vjerovali da se Crkva treba sastojati samo od onih koji žive svetim životom i da samo oni koje su zaredili takvi ljudi mogu dijeliti sakramente. Također su vjerovali u praksu ponovnog krštenja.
Donatizam je bila heretička sekta ranog kršćanstva, koju je utemeljio Donat Veliki, koja je vjerovala da je svetost preduvjet za članstvo u crkvi i davanje sakramenata. Donatisti su uglavnom živjeli u rimskoj Africi i dosegnuli su najveći broj u 4. i 5. stoljeću.
Ugnjetavanje kršćana pod carem Dioklecijanom
Tijekom ugnjetavanja kršćana pod carem Dioklecijanom, mnogi kršćanski vođe poslušali su naredbu da svete tekstove predaju državnim vlastima na uništenje. Jedan od onih koji je pristao na to bio je Feliks iz Aptunge, što ga je u očima mnogih učinilo izdajnikom vjere. Nakon što su kršćani ponovno preuzeli vlast, neki su vjerovali da onima koji su poslušali državu, a ne postali mučenici, ne bi trebalo biti dopušteno obnašati crkvene službe, a to je uključivalo i Felixa.
Donat izabran za biskupa
Godine 311. Feliks je posvetio Cecilijana za biskupa, ali ga je grupa u Kartagi odbila priznati jer nisu vjerovali da Feliks ima ikakvih preostalih ovlasti postavljati ljude u crkvene službe. Ti su ljudi izabrali biskupa Donata da zamijeni Cecilijana, pa se to ime kasnije primijenilo na skupinu.
Većina kršćana u sjevernoj Africi bili su donatisti do 5. stoljeća
Ovaj stav je proglašen a hereza na sinodi u Arlesu 314. godine, gdje je odlučeno da valjanost ređenja i krštenje nisu ovisili o zaslugama dotičnog upravitelja. Car Konstantin se složio s presudom, ali ljudi u Sjevernoj Africi su to odbili prihvatiti i Konstantin ju je pokušao nametnuti silom, ali nije uspio. Većina kršćana u sjevernoj Africi vjerojatno su bili donatisti do 5. stoljeća, ali su bili izbrisani u muslimanskim invazijama koje su se dogodile u 7. i 8. stoljeću.