Isus liječi Jairovu kćer (Marko 5:35-43)

Isus liječi Jairovu kćer nadahnjujuća je knjiga Biblijska priča iz Evanđelja po Marku. Govori o ocu, Jairu, koji moli Isusa da izliječi njegovu kćer koja je na samrti. Isus pristaje i odlazi u Jairovu kuću.

Na putu Isusa prekida žena koja je bolovala od a poremećaj krvarenja za 12 godina. Isus staje kako bi je izliječio, a dok je stigao do Jairove kuće, kći je već umrla.

Unatoč očitoj tragediji, Isus se nije dao pokolebati. Uzima djevojku za ruku i govori joj da ustane. Na čuđenje svih prisutnih, djevojka je čudesno ozdravio .

Ova je priča snažan podsjetnik na snagu vjere i Isusovu ljubav prema nama. Uči nas da se, koliko god situacija bila teška, uvijek možemo obratiti Isusu za pomoć. Možemo vjerovati da će odgovoriti na naše molitve i pružiti nam iscjeljivanje trebamo.

• 35 Dok je on još govorio, dođoše neki od nadstojnika sinagoge i rekoše: Kći ti je umrla. Zašto još uznemiravaš Učitelja? 36 Čim je Isus čuo riječ rečenu, reče nadstojniku sinagoge: 'Ne boj se, samo vjeruj!' 37 I nikome nije dopustio da ga slijedi osim Petra, Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38 I dođe u kuću nadstojnika sinagoge i vidi metež i one koji su plakali i naricali silno.

• 39 I kad uđe, reče im: 'Zašto se zbunite i plačete?' djevojka nije mrtva, nego spava. 40 I rugahu mu se. Ali kad ih sve istjera, uzme djevojčinu oca i majku i one koji su bili s njim i uđe onamo gdje je djevojka ležala. 41 I uze djevojku za ruku i reče joj: Talitha cumi; što se prevodi: Djevojko, kažem ti, ustani. 42 Djevojka odmah ustade i prohoda; jer je imala dvanaest godina. I bili su zaprepašteni velikim čuđenjem. 43 I strogo im zaprijeti da to nitko ne dozna; i zapovjedi da joj daju nešto za jelo.

• Usporedi : Matej 9:18-26; Luka 8:40-56

Može li Isus uskrisiti mrtve?

Prije nego što je Isus nesvjesno izliječio ženu koja je patila dvanaest godina, bio je na putu da se brine za Jarijevu kćer, upravitelja lokalne sinagoge. Svakom sinagogom u to vrijeme upravljalo je vijeće starješina kojim je pak predsjedao barem jedan predsjednik. Jarije bi stoga bio važan čovjek u zajednici.

To što je došao Isusu u pomoć bio je znak Isusove slave, njegovih sposobnosti ili samo Jarijeva očaja. Potonji bi vjerojatno bio s obzirom na to kako je opisan kako pada pred Isusove noge. Tradicionalna kršćanska egzegeza inzistira na tome da Jarije dolazi Isusu iz vjere i da upravo ta vjera daje Isusu sposobnost da izvede svoje čudo.

Ime 'Jarius' znači 'On će se probuditi', signalizirajući fiktivnu prirodu priče i naglašavajući vezu s kasnijom pričom o Lazaru. Ovdje postoji dvostruko značenje: buđenje iz tjelesne smrti i buđenje iz vječne smrti grijeha kako bismo vidjeli Isusa kakav i kakav on zapravo jest.

Ova priča blisko odražava onu koja se pojavljuje u 2 Kraljevi gdje je prorok Elizej posjećuje žena koja ga moli da učini čudo uskrisivši njezinog mrtvog sina. Kada je ova priča ispričana u Matejevom evanđelju, kći je prijavljena odmah mrtva baš kao u priči o Elizeju, dok je ovdje kći u početku samo bolesna, a kasnije je prijavljena mrtva. Da budem sasvim iskren, smatram da ovo pojačava dramu.

Nakon što se otkrije smrt djevojke, ljudi očekuju da Isus nastavi svojim putem - do sada je samo liječio bolesne, a ne uskrisivao mrtve. Isus, međutim, odbija dopustiti da ga to razuvjeri, unatoč činjenici da se ljudi smiju njegovoj drskosti. U ovom trenutku, on izvodi najveće čudo do sada: uskrisuje djevojku iz mrtvih.

Sve do ove točke Isus je pokazao moć nad vjerskim tradicijama i zakonima, nad bolešću, prirodnim elementima i nad nečistoćom. Sada demonstrira moć nad najvišom silom u ljudskim životima: samom smrću. Zapravo, priče o Isusovoj moći nad smrću su one koje obično imaju najveću emocionalnu snagu, a upravo je vjera u njegovu moć nad vlastitom smrću postavila kršćanstvo kao novu religiju.

Kad je Elizej podigao dječaka iz mrtvih, učinio je to naklonivši se nad njim sedam puta — očito ritualni čin. Isus, međutim, podiže ovu djevojku jednostavno izgovorivši dvije riječi (talitha cumi — aramejski za 'djevojko, ustani'). Još jednom mislim da nam je rečeno da je Isus došao pomoći ljudima da prevaziđu ustaljene tradicije i vrate se osobnim odnosima, kako međusobno tako i s Bogom.

Zanimljivo je da je većina učenika izostavljena iz ovog događaja, a prisutni su bili samo Petar, Jakov i Ivan. Je li to trebalo sugerirati njihov prioritet nad ostalima? Jesu li uopće učinili išta osim svjedočili čudu?

Zanimljivo je i to da se Isus vraća prijašnjim metodama i upućuje sve da šute o onome što se dogodilo. Započeo je poglavlje istjerivanjem legije demona iz čovjeka kojemu je rekao da širi glas o Božjoj moći - vrlo neobičan način da završi priču. Ovdje, međutim, Isus još jednom opominje ljude da ne smiju ništa govoriti.