Sveti Efrem Sirijac, đakon i crkveni naučitelj
Sveti Efrem Sirijac, đakon i crkveni naučitelj, bio je poznati teolog i pjesnik iz četvrtog stoljeća. Poznat je po svojim plodnim spisima i utjecaju na razvoj kršćanske teologije. Zapamćen je po svojim himnama koje se i danas pjevaju u Istočnoj pravoslavnoj crkvi. Zapamćen je i po svojim teološkim djelima koja se i danas proučavaju i raspravljaju u Crkvi.
Sveti Efrem rođen je u Nisibisu, u Mezopotamiji, 306. godine. Školovao se u školi u Edesi i zaređen je za đakona u Crkvi u Edesi. Bio je plodan pisac, stvarajući mnoga teološka djela, poeziju i pjesme. Najpoznatiji je po svojim teološka djela , koji uključuju komentare Biblije, rasprave o kršćanskom nauku i djela o štovanju svetaca. Također je zapamćen po svojim himnama koje se i danas pjevaju u Istočnoj pravoslavnoj crkvi.
Sveti Efrem zapamćen je kao a Crkveni doktor . Odlikovan je za doprinos razvoju kršćanske teologije i za svoje plodne spise. Njegova se djela i danas proučavaju i raspravljaju u Crkvi. Zapamćen je po svojim himnama koje se i danas pjevaju u Istočnoj pravoslavnoj crkvi. Zapamćen je i po svojim teološkim djelima koja se i danas proučavaju i raspravljaju u Crkvi.
Sveti Efrem Sirijac, đakon i crkveni naučitelj, zapamćen je po svom doprinosu razvoju kršćanske teologije i po svojim plodnim spisima. Počašćen je zbog svojih teoloških djela, himni i komentara na Bibliju. Zapamćen je kao crkveni naučitelj, au Crkvi se o njemu i danas proučava i raspravlja.
Sveti Efrem Sirijac rođen je negdje oko 306. ili 307. godine u Nisibisu, gradu u kojem se govori sirijski, a nalazi se u jugoistočnom dijelu današnje Turske. U to je vrijeme kršćanska Crkva patila pod progonima rimskoga cara Dioklecijana. Dugo se vjerovalo da je Efremov otac bio poganski svećenik, ali dokazi iz Efremovih vlastitih spisa sugeriraju da su oba njegova roditelja možda bili kršćani, pa se njegov otac možda obratio kasnije u životu.
Brze činjenice
- Blagdan: 9. lipnja
- Vrsta gozbe: Izborna spomenica
- Datumi: c. 306. ili 307. (Nisibis, u današnjoj Turskoj) - 9. lipnja 373. (Edesa)
- Pokrovitelj: duhovni upravitelji; duhovne vođe
- Kanonizacija: aklamacijom, vrlo brzo nakon njegove smrti; proglasio a Crkveni doktor od strane pape Benedikta XV., 5. listopada 1920. godine
- Molitve: Molitva Svetog Efrema Sirina, Pohvalna molitva Blaženoj Djevici Mariji (napisao Sveti Efrem)
Život svetog Efrema
Rođen oko 306. ili 307. godine, sveti Efrem proživio je neka od najburnijih vremena u ranoj Crkvi. Hereze, osobito arijanizam, bile su raširene; Crkva se suočila s progonima; i bez Kristova obećanja da je vrata paklena neće nadvladati, Crkva možda ne bi preživjela.
Efrem je kršten oko 18. godine, a možda i jest zaređeni ujedno i đakon. Kao đakon, sveti Efrem je pomagao svećenicima u pružanju hrane i druge pomoći siromašnima te u propovijedanju Evanđelja, a njegovo najučinkovitije oruđe za pomoć kršćanima u razumijevanju prave vjere bile su stotine duboko teoloških pjesama i biblijskih komentara koje je sastavio. Nemaju svi kršćani vremena ili priliku dublje proučavati teologiju, ali svi se kršćani pridružuju bogoslužju, pa čak i djeca mogu lako naučiti napamet teološki bogate pjesme. Tijekom svog života Efrem je možda napisao čak tri milijuna redaka, a 400 njegovih himni još uvijek je preživjelo. Efremova himnografija mu je priskrbila naziv 'Harfa Duha'.
Unatoč tome što se u pravoslavnoj ikonografiji obično prikazuje kao redovnik, ne postoji ništa u Efremovim spisima ili suvremenim referencama što bi upućivalo na to da je on to zapravo bio. Doista, egipatsko monaštvo nije doseglo sjeverne granice Sirije i Mezopotamije sve do kasnijih desetljeća četvrtog stoljeća, malo prije Efremove smrti 373. godine. Efrem je, prema vlastitom svjedočenju, bio asketa i najvjerojatnije predstavnik sirijskog kršćanstva disciplina u kojoj bi i muškarci i žene, prilikom krštenja, polagali vječni zavjet djevičanstva. Kasnije pogrešno razumijevanje ove prakse moglo je dovesti do zaključka da je Efrem bio redovnik.
Širenje vjere kroz pjesmu
Bježeći na zapad od Perzijanaca, koji su pustošili Tursku, Efrem se 363. godine nastanio u Edesi, u južnoj Turskoj. Ondje je nastavio pisati pjesme, posebno braneći učenje Nicejskog sabora protiv arijanskih heretika, koji su bili utjecajni u Edesi . Umro je njegujući žrtve kuge 373. godine.
U znak priznanja zasluga svetog Efrema u širenju vjere pjesmom, papa Benedikt XV. ga je 1920. godine proglasio sv. Crkveni doktor , naslov rezerviran za mali broj muškaraca i žena čiji su spisi unaprijedili kršćansku vjeru.
