Galaćanima 4: Sažetak poglavlja
Galaćanima 4 je poglavlje u Novom zavjetu Biblije. Dio je poslanice Galaćanima koju je napisao apostol Pavao. U ovom poglavlju Pavao se bavi pitanjem zakona i kako se on odnosi na vjeru u Krista. Objašnjava da kroz vjeru u Krista više nismo vezani zakonom, već umjesto toga slobodni smo živjeti u Duhu.
Pavao počinje raspravom o razlici između ropstva i slobode. On objašnjava da su u Starom zavjetu Izraelci bili robovi zakona, ali sada su kroz vjeru u Krista slobodni od zakona i mogu živjeti u Duhu. Zatim nastavlja raspravljati o važnosti posvojenja u Božju obitelj kroz vjeru u Krista.
Pavao zatim usmjerava pozornost na pitanje obrezivanja. Objašnjava da nije potrebno biti obrezan da bi se spasio, te da je potrebna samo vjera u Krista. Objašnjava i da oni koji su obrezani nemaju nikakvu prednost u odnosu na one koji nisu.
Pavao zatim nastavlja raspravljati o važnosti življenja u Duhu. On objašnjava da će oni koji žive u Duhu biti vođeni Duhom i moći će vršiti volju Božju. Također objašnjava da će oni koji žive u Duhu moći iskusiti puninu Božje ljubavi i milosti.
Na kraju, Pavao zaključuje poglavlje podsjećajući Galaćane na važnost življenja u Duhu i ujedinjenja u vjeri u Krista. On ih potiče da ostanu čvrsti u svojoj vjeri i da se ne daju pokolebati lažnim učenjima zakona.
Galaćanima 4 važno je poglavlje u Novom zavjetu koje govori o važnosti vjere u Krista i slobodi koja proizlazi iz posvojenja u Božju obitelj. Također objašnjava važnost življenja u Duhu i ujedinjenja u vjeri u Krista. Ovo poglavlje veliki je podsjetnik na snagu vjere u Krista i na slobodu koja proizlazi iz posvojenja u Božju obitelj.
Vidjeli smo da Knjiga Galaćanima bila je jedna od Pavlovih najintenzivnijih poslanica ranoj crkvi – vjerojatno djelomično zato što je bila prva koju je napisao. Kako prelazimo na 4. poglavlje, međutim, počinjemo uviđati apostolovu brigu i zabrinutost za galaćanske vjernike da se probiju.
Zakopajmo se. I kao i uvijek, dobra je ideja pročitajte poglavlje prije nego što krenete dalje.
Pregled
Prvi odjeljak ovog poglavlja zaključuje Pavlove logičke i teološke argumente protiv judeista – onih koji su lažno poučavali Galaćane da traže spasenje kroz poslušnost zakonu, a ne kroz Krista. Jedan od glavnih argumenata pristalica židovstva bio je da su židovski vjernici imali superiornu vezu s Bogom. Tvrdili su da je židovski narod stoljećima slijedio Boga; stoga su oni bili jedini kvalificirani odrediti najbolje metode za slijeđenje Boga u svoje vrijeme.
Pavao se suprotstavio ovom argumentu ističući da su Galaćani posvojeni u Božju obitelj. I Židovi i pogani bili su robovi grijeha prije smrti i uskrsnuće Isusovo otvorio vrata za njihovo uključivanje u Božju obitelj. Stoga ni Židovi ni pogani nisu bili bolji od drugih nakon što su primili spasenje kroz Krista. Obojici je dodijeljen jednak status djece Božje (stihovi 1-7).
Srednji dio 4. poglavlja je mjesto gdje Pavao ublažava svoj ton. On se vraća na svoj raniji odnos s vjernicima iz Galacije - vrijeme u kojem su se oni fizički brinuli za njega čak i dok ih je poučavao duhovnim istinama. (Većina znanstvenika vjeruje da je Pavao imao problema s vidom tijekom vremena s Galaćanima; vidi stih 15).
Pavao je izrazio svoju duboku naklonost i brigu za Galaćane. Također je još jednom odbacio judaiste zbog pokušaja da izbace iz kolosijeka duhovnu zrelost Galaćana jednostavno kako bi unaprijedili svoj vlastiti plan protiv njega i njegovog rada.
Na kraju 4. poglavlja Pavao je upotrijebio još jednu ilustraciju iz Starog zavjeta kako bi ponovno otkrio da s Bogom postajemo povezani vjerom, a ne poslušnošću zakonu ili vlastitim dobrim djelima. Konkretno, Paul je usporedio živote dviju žena— Sarah i Hagara iz daleke povijesti u Postanku—kako bismo naglasili:
dvadeset i jedanRecite mi, vi koji želite biti pod zakonom, zar ne čujete zakon?22Jer je zapisano da je Abraham imao dva sina, jednog od robinje, a drugog od slobodne žene.23Ali onaj robinje rođen je prema nagonu tijela, dok je onaj slobodne žene rođen kao rezultat obećanja.24Ove stvari su ilustracije, jer žene predstavljaju dva saveza.
Galaćanima 4,21-24
Pavao nije uspoređivao Saru i Hagaru kao osobe. Umjesto toga, on je pokazivao da prava Božja djeca nisu uvijek bila slobodna u svom zavjetnom odnosu s Bogom. Njihova sloboda bila je rezultat Božjeg obećanja i vjernosti - Bog je obećao Abrahamu i Sari da će imati sina i da će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni kroz njega (vidi Postanak 12:3 ). Odnos je u potpunosti ovisio o tome da je Bog izabrao svoj narod kroz milost.
Oni koji pokušavaju definirati spasenje držanjem zakona postali su robovi zakona, kao što je Hagara bila rob. A budući da je Hagar bila robinja, ona nije bila dio obećanja danog Abrahamu.
Ključni stihovi
19Djeco moja, opet trpim trudove za vas dok se Krist ne oblikuje u vama.dvadesetŽeljela bih biti s tobom upravo sada i promijeniti ton glasa, jer ne znam što da radim s tobom.
Galaćanima 4,19-20
Pavao je bio duboko zabrinut da Galaćani izbjegnu da budu uvučeni u lažno izražavanje kršćanstva koje bi ih duhovno oštetilo. Usporedio je svoj strah, iščekivanje i želju da pomogne Galaćanima sa ženom koja će roditi.
Ključne teme
Kao i u prethodnim poglavljima, primarna tema Galaćanima 4 je kontrast između Pavlove izvorne objave spasenja kroz vjeru i novih, lažnih izjava judeista da se kršćani također moraju pokoravati zakonu Starog zavjeta kako bi bili spašeni. Pavao ide u nekoliko različitih smjerova kroz cijelo poglavlje, kao što je gore navedeno; međutim, ta je usporedba njegova primarna tema.
Sekundarna tema (povezana s primarnom temom) je dinamika između židovskih kršćana i nežidovskih kršćana. Pavao jasno daje do znanja u ovom poglavlju da etnička pripadnost ne igra faktor u smislu našeg odnosa s Bogom. On je prihvatio Židove i pogane u svoju obitelj pod jednakim uvjetima.
Konačno, Galaćanima 4 govori o Pavlovoj istinskoj brizi za dobrobit Galaćana. Živio je među njima tijekom svog ranijeg misionarskog putovanja i imao je duboku želju vidjeti da zadrže ispravan pogled na evanđelje kako ne bi bili zavedeni na krivi put.