Bog je Vječan
Koncept da je Bog vječan jedna je od najmisterioznijih i najdubljih ideja u religiji. To je koncept o kojem se stoljećima raspravljalo i koji je bio izvor inspiracije za mnoge. Božja vječnost je koncept koji je teško u potpunosti razumjeti, ali je jedan od središnjih za mnoge religije.
Značenje vječnosti
Ideja vječnosti je da je Bog uvijek postojao i da će uvijek postojati. On nije vezan vremenom ili prostorom, i nije ograničen nikakvim fizičkim zakonima. On je krajnji izvor svega što postoji i On je taj koji je stvorio svemir i sve što je u njemu. On je taj koji održava i upravlja svime što postoji.
Atributi Boga
Božja vječnost jedna je od Njegovih mnogih osobina. On je također sveznajući, svemoćan i sveljubeći. On je taj koji kontrolira sve stvari i On je taj koji je u konačnici odgovoran za sve što se događa u svemiru. On je taj koji je izvor sve istine i On je taj koji je konačni sudac svega što je ispravno i pogrešno.
Otajstvo Božje vječnosti
Pojam Božje vječnosti je misterij koji je teško u potpunosti shvatiti. To je koncept o kojem se stoljećima raspravljalo i koji je nadahnuo mnoge. To je koncept koji je središnji za mnoge religije, i to je onaj koji je izvor utjehe i sigurnosti za mnoge. Božja vječnost nedokučiva je misterija, ali ona je ključna za razumijevanje Božje prirode.
Bog se obično prikazuje kao vječan; međutim, postoji više od jednog načina za razumijevanje koncepta 'vječnog'. S jedne strane, o Bogu se može razmišljati kao o 'vječnom', što znači da je Bog postojao kroz sva vremena. S druge strane, o Bogu se može razmišljati kao o 'bezvremenom', što znači da Bog postoji vani vremena, nesputan procesom uzroka i posljedice.
Sveznajući
Ideja koja Bog Treba biti vječan u smislu bezvremenskog djelomično proizlazi iz karakteristike Boga da je sveznajući iako zadržavamo slobodnu volju. Ako Bog postoji vani vremena, onda Bog može promatrati sve događaje kroz tijek naše povijesti kao da su simultani. Dakle, Bog zna što nosi naša budućnost bez utjecaja na našu sadašnjost - ili našu slobodnu volju.
Analogiju kako bi to moglo biti tako ponudio je Toma Akvinski, koji je napisao da “Onaj tko ide putem ne vidi one koji dolaze za njim; dok onaj tko vidi cijeli put s visine, vidi odjednom sve one koji njime putuju.” Za bezvremenog boga se, dakle, smatra da promatra cijeli tijek povijesti odjednom, baš kao što osoba može promatrati događaje duž cijelog puta odjednom.
Bezvremenski
Važnija osnova za definiranje 'vječnog' kao 'bezvremenog' je starogrčka ideja da savršeni bog mora biti i nepromjenjiv bog. Savršenstvo ne dopušta promjenu, ali promjena je nužna posljedica svake osobe koja doživljava promjenjive okolnosti povijesnog procesa. Prema grčkoj filozofiji, posebno onoj u neoplatonizmu koji će odigrati važnu ulogu u razvoju kršćanske teologije, 'najstvarnije biće' bilo je ono koje postoji savršeno i nepromjenjivo izvan nevolja i briga našeg svijeta.
Uključeni
Vječan u smislu vječnog, s druge strane, pretpostavlja Boga koji je dio povijesti i djeluje u njoj. Takav bog postoji tijekom vremena poput drugih osoba i stvari; međutim, za razliku od drugih osoba i stvari, takav bog nema početka ni kraja. Vjerojatno, vječni Bog ne može znati pojedinosti naših budućih postupaka i izbora a da ne naruši našu slobodnu volju. Međutim, unatoč toj poteškoći, pojam 'vječnog' bio je popularniji među prosječnim vjernicima, pa čak i mnogim filozofima, jer ga je lakše razumjeti i zbog toga je kompatibilniji s religijskim iskustvima i tradicijama većine ljudi.
Postoji nekoliko argumenata koji se koriste da bi se dokazala ideja da je Bog vrlo jasan u vrijeme. Za Boga se, na primjer, smatra da je živ - ali životi su niz događaja i događaji se moraju dogoditi u nekom vremenskom okviru. Nadalje, Bog djeluje i uzrokuje da se stvari dogode - ali radnje su događaji, a uzročnost je povezana s događajima koji su (kao što je već navedeno) ukorijenjeni u vremenu.
Atribut 'vječnog' jedan je od onih gdje se sukob između grčkog i židovskog naslijeđa filozofije teizam je najočitiji. Oba židovska i kršćanski spisi ukazuju na Boga koji je vječan, djeluje u ljudskoj povijesti i vrlo je sposoban za promjenu. Kršćanska i neoplatonska teologija, međutim, često je posvećena Bogu koji je toliko 'savršen' i toliko daleko izvan vrste postojanja da razumijemo da više nije prepoznatljiv.
Ovo je možda jedan od pokazatelja važne greške u pretpostavkama koje leže iza klasičnih ideja o tome što čini 'savršenstvo'. Zašto 'savršenstvo' mora biti nešto što je izvan naše sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja? Zašto se tvrdi da je gotovo sve što nas čini ljudima i čini naše živote vrijednima življenja nešto što umanjuje savršenstvo?
Ova i druga pitanja predstavljaju ozbiljne probleme za stabilnost argumenta da Bog mora biti bezvremen. Međutim, vječni Bog je druga priča. Takav Bog je shvatljiviji; međutim, osobina vječnosti ima tendenciju sukoba s drugim neoplatonskim osobinama poput savršenstva i nepromjenjivosti. U svakom slučaju, pretpostavka da je Bog vječan nije bez problema.
