Deveta zapovijed: Ne svjedoči lažno

Deveta zapovijed jedna je od deset zapovijedi koje se nalaze u Bibliji. Kaže da se ne smije lažno svjedočiti protiv bližnjega. Ova je zapovijed važan podsjetnik da uvijek budemo iskreni i iskreni u odnosima s drugima.

Poštenje je ključna komponenta svake uspješne veze, a ova zapovijed služi kao podsjetnik da uvijek budete iskreni i istiniti. Također služi kao upozorenje protiv ogovaranja, širenja glasina i drugih oblika nepoštenja.

Posljedice laganja

Laganje može imati ozbiljne posljedice, kako za osobu koja laže tako i za one kojima se laže. Može oštetiti odnose, stvoriti nepovjerenje i dovesti do pravnih posljedica. Važno je zapamtiti da čak i male laži mogu imati veliki utjecaj, a uvijek je bolje biti iskren i istinit.

Prednosti iskrenosti

Iskrenost je vrlina koja se visoko cijeni u mnogim kulturama. To je važan dio svake uspješne veze i može dovesti do većeg povjerenja i razumijevanja među ljudima. Iskrenost također dovodi do većeg poštovanja i može pomoći u stvaranju skladnijeg okruženja.

Deveta zapovijed služi kao važan podsjetnik da uvijek budemo pošteni i istiniti u našim odnosima s drugima. To je podsjetnik da razmislimo prije nego što progovorimo i da uvijek nastojimo biti pošteni i istiniti u svojim riječima i djelima.

Deveta zapovijed glasi:

Nećeš podnijeti lažni svjedoci protiv bližnjega svoga. ( Egzodus 20:16)

Ova je zapovijed donekle neobična među onima koje su navodno dali Hebrejima: dok su druge zapovijedi vjerojatno imale kraće verzije koje su kasnije dodane, ova ima malo duži format koji većina današnjih kršćana skraćuje. Većinu vremena kada ga ljudi citiraju ili nabrajaju, koriste samo prvih šest riječi: Ne svjedoči lažno.

Izostavljanje završetka, 'protiv bližnjega', nije nužno problem, ali izbjegava teška pitanja o tome tko se kvalificira kao susjed, a tko ne. Moglo bi se, na primjer, uvjerljivo tvrditi da se samo rođaci, suvjernici ili sunarodnjaci mogu kvalificirati kaoKomšije, čime se opravdava lažno svjedočenje protiv nesrodnika, ljudi drugoga religija , ljudi druge nacije ili ljudi druge etničke pripadnosti.

Tu je i pitanje što bi lažno svjedočenje trebalo podrazumijevati.

Što je lažni svjedok?

Čini se kao da je koncept 'lažnog svjedoka' izvorno trebao zabraniti ništa više od laganja na sudu. Za stare Hebreje, svatko tko je tijekom svjedočenja bio uhvaćen u laži mogao je biti prisiljen podvrgnuti se bilo kojoj kazni koja bi bila izrečena optuženom - čak uključujući i smrt. Treba imati na umu da pravni sustav tog vremena nije uključivao položaj službenog državnog odvjetnika. U stvari, svatko tko bi nekoga optužio za zločin i svjedočio protiv njega služio je kao tužitelj za ljude.

Takvo je shvaćanje danas definitivno prihvaćeno, ali samo u kontekstu puno šireg čitanja koje vidi kao zabranu svih oblika laganja. Ovo nije potpuno nerazumno i većina ljudi će se složiti da je laganje pogrešno, ali u isto vrijeme većina ljudi će se također složiti da mogu postojati okolnosti u kojima je laganje prikladna ili čak neophodna stvar. To, međutim, ne bi dopustila Deveta Zapovijed jer je formuliran na apsolutan način koji ne dopušta iznimke, bez obzira na okolnosti ili posljedice.

U isto vrijeme, međutim, bilo bi puno teže smisliti situacije u kojima je ne samo prihvatljivo, nego možda čak i poželjnije, lagati dok ste na sudu, a to bi učinilo apsolutni tekst zapovijedi manji problem. Stoga bi se činilo da bi ograničeno čitanje Devete zapovijedi moglo biti opravdanije od šireg čitanja jer bi bilo nemoguće i možda nerazborito zapravo pokušati slijediti šire.

Neki kršćani pokušali proširiti opseg ove zapovijedi da uključi čak i više od općeg čitanja iznad. Oni su, na primjer, tvrdili da se ponašanje poput ogovaranja i hvalisanja kvalificira kao lažno svjedočenje protiv bližnjega. Zabrane protiv takvih djela mogle bi biti pravedne, ali je teško vidjeti kako one mogu razumno potpasti pod ovu zapovijed. Ogovaranje može biti protiv bližnjega, ali ako je istinito, teško da može biti lažno. Hvalisanje bi moglo biti lažno, ali u većini slučajeva ne bi bilo protiv bližnjega.

Takvi pokušaji da se proširi definicija 'lažnog svjedoka' izgledaju kao pokušaji nametanja apsolutne zabrane nepoželjnog ponašanja bez potrebe da se uloži napor da se takve zabrane istinski opravdaju. Na kraju krajeva, Deset zapovijedi ima 'pečat odobrenja' od Boga, pa se proširenje onoga što zapovijed pokriva može izgledati kao privlačniji i učinkovitiji pristup od zabrane ponašanja pukim 'ljudskim' zakonima i pravilima.