Papa Franjo: Riječ Božja prethodi Bibliji i nadilazi je
Papa Franjo bio je snažan zagovornik Božje riječi, ističući da ona prethodi Bibliji i nadilazi je. Izjavio je da Biblija nije jedini izvor božanske objave, te da se Božja riječ nalazi u mnogim drugim izvorima, kao što su nauk Crkve, spisi otaca Crkve i životi sveci.
Riječ Božja nalazi se u mnogim izvorima
Papa Franjo jasno je rekao da se Božja riječ nalazi u mnogim izvorima, te da nije ograničena samo na Bibliju. Rekao je da se Božja riječ nalazi u nauku Crkve, spisima crkvenih otaca i životima svetaca. Također je rekao da se Božja riječ nalazi u životima običnih ljudi, u njihovim borbama i njihovim radostima.
Riječ Božja više je od Biblije
Papa Franjo istaknuo je da je Božja riječ više od same Biblije. Rekao je da se Božja riječ nalazi u nauku Crkve, spisima crkvenih otaca i životima svetaca. Također je rekao da se Božja riječ nalazi u životima običnih ljudi, u njihovim borbama i njihovim radostima.
Riječ Božja prethodi Bibliji
Papa Franjo istaknuo je da Božja riječ prethodi Bibliji. Rekao je da se Božja riječ nalazi u mnogim izvorima i da nije ograničena samo na Bibliju. Rekao je da se Božja riječ nalazi u nauku Crkve, spisima crkvenih otaca i životima svetaca. Također je rekao da se Božja riječ nalazi u životima običnih ljudi, u njihovim borbama i njihovim radostima.
Papa Franjo jasno je dao do znanja da je Božja riječ više od same Biblije, te da joj prethodi i nadilazi je. Naglasio je da se Božja riječ nalazi u mnogim izvorima, te da nije ograničena samo na Bibliju. Rekao je da se Božja riječ nalazi u nauku Crkve, spisima crkvenih otaca i životima svetaca. Također je rekao da se Božja riječ nalazi u životima običnih ljudi, u njihovim borbama i njihovim radostima.
Dana 12. travnja 2013. god. Papa Franjo , na susretu s članovima Papinske biblijske komisije, jezgrovito je objasnio katoličko shvaćanje Svetoga pisma, zajedničko s pravoslavnim crkvama, no odbijena kod većine protestantskih denominacija.
Susret je održan na kraju godišnje skupštine Papinske biblijske komisije, a Sveti je Otac istaknuo da je tema ovogodišnje skupštine bila 'Nadahnuće i istina u Bibliji'.
Moderni katolicizam treba Sveto pismo
Kako je izvijestila Vatikanska služba za informiranje, papa Franjo istaknuo je da se ova tema 'ne tiče samo pojedinog vjernika nego cijele Crkve, jer se život i poslanje Crkve temelji na Riječi Božjoj, koja je duša teologije, ali i nadahnuće. cjelokupnog kršćanskog postojanja.' Ali Riječ Božja , u katoličkom i pravoslavnom shvaćanju, nije ograničeno na Sveto pismo; nego je papa Franjo primijetio,
Sveto pismo je pisano svjedočanstvo Božje Riječi, kanonsko sjećanje koje svjedoči o događaju Otkrivenja. Međutim, Riječ Božja prethodi Bibliji i nadilazi je. Zato središte naše vjere nije samo knjiga, već povijest spasenja i nadasve osoba, Isus Krist, Riječ Božja koja je tijelom postala.
Odnos između Krista, Riječi koja je tijelom postala, i Svetoga pisma, pisane Riječi Božje, nalazi se u srcu onoga što Crkva naziva svetom predajom:
Upravo zato što Božja Riječ obuhvaća i proteže se izvan Pisma, da bismo je pravilno razumjeli, potrebna je stalna prisutnost Duha Svetoga koji nas vodi 'svakoj istini'. Potrebno je smjestiti se u veliku Tradiciju koja je, uz pomoć Duha Svetoga i vodstvo Učiteljstva, priznala kanonske spise kao Riječ koju Bog upućuje svome narodu, koji o njoj nikada nije prestao razmišljati i iz nje otkrivati neiscrpna bogatstva .
Biblija je oblik Božje objave čovjeku, ali najpotpuniji oblik te objave nalazimo u osobi Isusa Krista. Sveto pismo proizašlo je iz života Crkve – to jest iz života onih vjernika koji su susreli Krista, kako osobno tako i preko svojih suvjernika. Napisane su u kontekstu tog odnosa s Kristom, a izbor kanona - knjiga koje će postati Biblija - dogodio se unutar tog konteksta. Ali čak i nakon što je kanon Svetoga pisma određen, Sveto pismo ostaje samo dio Riječi Božje, jer se punina Riječi nalazi u životu Crkve i njezinu odnosu s Kristom:
Zapravo, Sveto pismo je Božja Riječ po tome što je zapisano pod nadahnućem Duha Svetoga. Sveta predaja pak prenosi Božju riječ u cijelosti, koju je Krist Gospodin i Duh Sveti povjerio apostolima i njihovim nasljednicima, da je ovi, prosvijetljeni Duhom istine, svojim propovijedanjem vjerno čuvaju, mogao bi to izložiti i predložiti.
I zato je izdvajanje Svetoga pisma, a osobito tumačenja Svetoga pisma, iz života Crkve i njezina učiteljskoga autoriteta vrlo opasno jer predstavlja dio Riječi Božje kao da je cjelina:
Tumačenje Svetoga pisma ne može biti samo pojedinačni akademski napor, nego se uvijek mora uspoređivati sa živom tradicijom Crkve, umetnuti u nju i potvrditi njome. Ta je norma bitna za utvrđivanje ispravnog i uzajamnog odnosa između egzegeze i Učiteljstva Crkve. Bogom nadahnuti tekstovi povjereni su Zajednici vjernika, Crkvi Kristovoj, da hrani vjeru i vodi život ljubavi.
Odvojeno od Crkve, bilo kroz akademsku obradu ili kroz individualno tumačenje, Sveto pismo je odsječeno od osobe Krista, koji živi kroz Crkvu koju je uspostavio i koju je povjerio vodstvu Duha Svetoga:
Sve što je rečeno o načinu tumačenja Svetoga pisma podložno je konačno sudu Crkve, koja vrši božanski nalog i službu čuvanja i tumačenja Božje riječi.
Razumijevanje odnosa između Svetoga pisma i Tradicije te uloge Crkve u integraciji Božje riječi objavljene u Svetome pismu u Božju riječ objavljenu u najpotpunijoj mjeri u Kristu je bitno. Sveto pismo nalazi se u srcu života Crkve, ne zato što stoji samostalno i samo se tumači, nego upravo zato što je 'središte naše vjere' 'povijest spasenja i iznad svega osoba, Isus Krist, Riječ Bog je utjelovio', a ne 'samo knjigu'. Istrganje knjige iz srca Crkve ne samo da ostavlja rupu u Crkvi, nego iz Pisma izdvaja Kristov život.
