Religijske doktrine su kontradiktorne same sebi: kako sve mogu biti istinite?
Religijske doktrine često se doživljavaju kao proturječne same sebi, s različitim vjerama i denominacijama koje imaju različita uvjerenja. Ovo postavlja pitanje kako sve one mogu biti istinite?
Priroda religije
Religija je složen i raznolik fenomen, s različitim vjerama i denominacijama koje imaju različita uvjerenja. To znači da je često teško pomiriti različite doktrine i učenja različitih religija.
Uloga vjere
Odgovor na ovo pitanje leži u ulozi vjere. Vjera je bitan dio religije, a kroz vjeru možemo prihvatiti i prigrliti različite doktrine različitih religija. Vjera nam omogućuje da prihvatimo da različite religije mogu biti istinite, čak i ako se čine proturječnima.
Moć ljubavi
Drugi važan faktor u pomirenju različitih vjerskih doktrina je snaga ljubavi. Ljubav je moćna sila koja nam može pomoći da razumijemo i prihvatimo različita uvjerenja, čak i ako se čine proturječna.
Zaključak
Zaključno, religijske doktrine često se doživljavaju kao proturječne same sebi, ali to ne znači da ne mogu sve biti istinite. Vjerom i ljubavlju možemo prihvatiti i prigrliti različite doktrine različitih religija, što nam omogućuje pomirenje prividnih proturječja.
Najočitiji i najznačajniji izvor samoproturječnosti u religiji leži unutar navodnih karakteristika Boga religije. To, međutim, nije jedina osnova na kojoj se mogu pronaći proturječja. Religije su složeni, detaljni sustavi vjerovanja s puno različitih elemenata koji se vrte oko njih. S obzirom na to, postojanje proturječja i povezanih problema ne samo da ne bi trebalo čuditi, već bi se, zapravo, trebalo očekivati.
Proturječja i srodni problemi
Ovo svakako nije svojstveno samo religiji. Svaka složena ideologija, filozofija, sustav vjerovanja ili svjetonazor koji je dovoljno star također ima obilje kontradikcija i povezanih problema. Ta su proturječja izvori napetosti koji mogu postati izvori produktivnosti i fleksibilnosti koji omogućuju sustavu da se prilagodi promjenjivim okolnostima. Sustav vjerovanja bez ikakvih proturječja vjerojatno je relativno ograničen i nefleksibilan, što znači da neće lako preživjeti protok vremena ili prijenos u druge kulture. S druge strane, ako je previše otvoren, postoji velika vjerojatnost da će se potpuno asimilirati u veću kulturu i tako zauvijek nestati.
Proturječja i religija
Isto je i s religijom: svaka religija koja će dugoročno preživjeti i integrirati se u druge kulture morat će imati neke kontradikcije u sebi. Stoga prisutnost takvih proturječja ne bi trebala biti iznenađenje kada se radi o starim religijama koje su se razvile u kontekstu više kultura. Različite kulture doprinijet će različitim elementima i, dugoročno gledano, neki od njih će vjerojatno biti u sukobu. Dakle, iz perspektive pomoći vjeri da preživi, to ne samo da ne bi trebao biti problem, već bi to trebalo tretirati kao pozitivnu korist.
Postoji samo jedan problem: religije ne bi trebale biti ljudski stvoreni sustavi vjerovanja s ovakvim nedostacima, koliko god bili korisni s pragmatičnog stajališta. Obično se pretpostavlja da su religije stvorili bogovi, barem na nekoj razini, a to uvelike smanjuje prostor za prihvatljive pogreške. Na kraju krajeva, bogovi se obično ni na koji način ne smatraju pogrešnim. Ako je savršena, onda bi svaka religija izgrađena oko ovog Boga i od strane ovog Boga također trebala biti savršena - čak i ako se nekoliko manjih pogrešaka u praksi uvuče kroz ljudske sljedbenike.
Proturječja u ljudskom sustavu vjerovanja
Proturječja u ljudskom sustavu vjerovanja nisu nužno osnova za odbacivanje tog sustava vjerovanja jer ta proturječja nisu neočekivana. Oni također pružaju potencijalna sredstva putem kojih možemo doprinijeti sustavu i ostaviti vlastiti pečat na njemu. Proturječja u religijama su, međutim, druga stvar. Ako neki određeni Bog postoji, i taj Bog je savršen, i religija je stvorena oko njega, onda to ne bi trebalo imati značajnih proturječja. Prisutnost takvih proturječja ukazuje na to da postoji pogreška u jednom od tih koraka: religija nije stvorena oko tog boga ili je nije stvorio taj Bog, ili da Bog nije savršen, ili da Bog jednostavno nije postojati. Ipak, na ovaj ili onaj način, sama religija kakvu drže njezini sljedbenici nije 'istinita' ovakva kakva stoji.
Ništa od ovoga ne znači da nikakvi bogovi ne mogu postojati ili da nijedna religija ne može biti istinita. Bog bi logično mogao postojati čak i s obzirom na istinu svega gore navedenog. Ono što to, međutim, znači jest da je malo vjerojatno da su kontradiktorne religije koje imamo pred sobom istinite, a sigurno nisu ni istinite onakve kakve trenutno stoje. Nešto u vezi s takvom religijom mora biti pogrešno, a moguće i mnogo toga. Stoga nije razumno niti racionalno pridružiti im se onakvima kakvi jesu.
