Razumijevanje muslimanske definicije 'džihada'
Džihad je arapska riječ koja se na Zapadu često pogrešno shvaća. Obično se povezuje s nasiljem i terorizmom, ali to nije pravo značenje pojma. U islamu, džihad je koncept duhovne borbe, odnosno težnje za većim dobrom. To je nastojanje da unaprijedimo sebe i svoje društvo, te da težimo pravdi i miru.
Koncept džihada ukorijenjen je u Kur'anu, koji kaže da muslimani trebaju težiti pravdi i miru, te boriti se za ono što je ispravno. To uključuje borbu protiv nepravde i ugnjetavanja, kao i težnju za duhovnim rastom. Važno je napomenuti da džihad ne znači nužno fizičku borbu, već borbu da se učini ono što je ispravno i pravedno.
Na džihad se također gleda kao na način da se dovedu do pozitivnih promjena u društvu. Muslimani vjeruju da sudjelovanjem u džihadu mogu pomoći u poboljšanju života drugih i dovesti do pravednijeg i ravnopravnijeg društva. To uključuje borbu protiv siromaštva, nejednakosti i drugih oblika nepravde.
Zaključno, džihad je koncept duhovne borbe i težnje za većim dobrom. To je nastojanje da unaprijedimo sebe i svoje društvo, te da težimo pravdi i miru. Muslimani vjeruju da sudjelovanjem u džihadu mogu pomoći u stvaranju pozitivnih promjena u društvu i poboljšanju života drugih.
Posljednjih godina riječdžihadje u mnogim glavama postao sinonim za oblik vjerskog ekstremizma koji izaziva veliki strah i sumnju. Obično se misli da znači 'sveti rat', a posebno da predstavlja napore islamskih ekstremističkih skupina protiv drugih. Budući da je razumijevanje najbolji način borbe protiv straha, pogledajmo povijest i pravo značenje riječidžihadu kontekstu islamske kulture. Vidjet ćemo da trenutna moderna definicijadžihadje u suprotnosti s lingvističkim značenjem riječi, a također iu suprotnosti s uvjerenjima većinemuslimani.
RiječDžihadpotječe od arapske korijenske riječi J-H-D, što znači 'težiti'. Druge riječi izvedene iz ovog korijena uključuju 'napor', 'rad' i 'umor'. U srži,Džihadje pokušaj prakticiranja vjere usprkos ugnjetavanju i progonu. Napor može doći u borbi protiv zla u vlastitom srcu ili u suprotstavljanju diktatoru. Vojni napor je uključen kao opcija, ali muslimani to vide kao posljednje sredstvo, i to ni na koji način ne znači 'širenje islama mačem', kao što stereotip sada sugerira.
Provjere i ravnoteže
Islamski sveti tekst, Kur'an , opisujeDžihadkao sustav provjera i ravnoteže, kao način koji je Allah postavio da 'kontrolira jedne ljude pomoću drugih'. Kada jedna osoba ili grupa prekorači svoje granice i krši prava drugih, muslimani imaju pravo i dužnost da ih 'provjere' i vrate u red. Postoji nekoliko ajeta Kur'ana koji opisuju džihad na ovaj način. Jedan primjer:
'I nije li Allah zaustavio jednu skupinu ljudi pomoću druge,
zemlja bi doista bila puna nevaljalstva;
ali Allah je pun blagodati svim svjetovima'
- Kur'an 2:251
Just War
Islam nikada ne tolerira neizazvanu agresiju koju iniciraju muslimani; zapravo, muslimanima je u Kur'anu naređeno da ne započinju neprijateljstva, ne upuštaju se u bilo kakav čin agresije, krše prava drugih iliozlijediti nevine. Čak je i ozljeđivanje ili uništavanje životinja ili drveća zabranjeno. Rat se vodi samo kada je potrebno da se vjerska zajednica obrani od ugnjetavanja i progona. Kur'an kaže da je 'progon gori od klanja' i 'neka ne bude neprijateljstva osim prema onima koji vrše tlačenje' (Kur'an 2:190-193). Stoga, ako su nemuslimani miroljubivi ili ravnodušni prema islamu, nikada nema opravdanog razloga da im se objavi rat.
Kur'an opisuje one ljude kojima je dozvoljeno da se bore:
'To su oni koji su protjerani iz svojih domova
u prkos pravu, bez razloga osim što kažu,
'Naš Gospodar je Allah.'
Nije li Allah provjerio jednu skupinu ljudi pomoću druge,
sigurno bi bili srušeni samostani, crkve,
sinagoge i džamije, u kojima se ime Božje slavi u obilnoj mjeri. . .'
- Kur'an 22:40
Imajte na umu da ajet posebno naređuje zaštitu svih bogomolja.
Na kraju, Kur'an također kaže: 'Neka u vjeri nema prisile' (2:256). Prisiljavati nekoga oštrim mačem da izabere smrt ili islam je ideja koja je islamu strana u duhu iu povijesnoj praksi. Nema apsolutno nikakvog legitimnog povijesnog presedana za vođenje 'svetog rata' za 'širenje vjere' i prisiljavanje ljudi da prihvate islam. Takav bi sukob predstavljao nesveti rat u potpunosti protiv islamskih načela izloženih u Kur'anu.
Korištenje termina džihad od strane nekih ekstremističkih skupina kao opravdanja za široko rasprostranjenu globalnu agresiju je, prema tome, kvarenje izvornog islamskog načela i prakse.
