Što nije u redu s pitanjem 'Zašto ja, Bože?'
Jeste li se ikada zapitali 'Zašto ja, Bože?' kad se nađete u teškoj situaciji? Ako je tako, niste jedini. Mnogi su ljudi postavili ovo isto pitanje u vremenima borbe. Ali je li doista dobra ideja pitati Boga 'Zašto ja?'
Odgovor je ne. Pitanje 'Zašto ja, Bože?' implicira da je Bog odgovoran za našu patnju. Ovo nije istina. Bog ne uzrokuje patnju. Umjesto toga, On je tu da nam pomogne kroz to. On je naš izvor snage i utjehe u teškim vremenima.
Kada se pitamo 'Zašto ja, Bože?' u biti kažemo da ne vjerujemo Bogu. Dovodimo u pitanje Njegov plan za naše živote i Njegovu sposobnost da nam pomogne kroz naše borbe. To može dovesti do osjećaja sumnje i obeshrabrenja.
Umjesto pitanja 'Zašto ja, Bože?' bolje je pitati 'Što mogu naučiti iz ovoga?' ili 'Kako ovo mogu iskoristiti za rast?' Ova nam pitanja mogu pomoći da se usredotočimo na pozitivne aspekte naše situacije i da tražimo načine da krenemo naprijed. Oni nam također mogu pomoći da izgradimo vjeru i pouzdanje u Boga.
Dakle, ako se uhvatite da se pitate 'Zašto ja, Bože?' odvojite trenutak za pauzu i preoblikujte svoje pitanje. Zapitajte se što možete naučiti iz situacije i kako to možete iskoristiti za rast. To će vam pomoći da ostanete usredotočeni na pozitivno i vjerujete u Božji plan za svoj život.
'Zašto ja?' je prvo pitanje koje postavljamo kada se dogodi tragedija.
Nekima od nas se isto pitanje postavlja kada nam pukne guma. Ili se prehladiti. Ili vas uhvati čudna kiša.
Zašto Ja, Bože?
Negdje usput smo se uvjerili da život treba biti dobar, cijelo vrijeme. Ako ste kršćanin, možda vjerujete da bi vas Bog trebao zaštititi od svake nevolje, velike i male. Bog je dobar, pa život treba biti pošten.
Ali život nije fer. Tu lekciju rano naučiš od nasilnika iz školskog dvorišta ili grupe okrutnih djevojaka. Upravo u trenutku kad zaboraviš, podsjetiš se još jednom bolnom lekcijom koja boli jednako kao kad si imao deset godina.
Zašto odgovor na pitanje 'Zašto ja?' Nije zadovoljavajuće
Iz biblijske perspektive, stvari su krenule po zlu s padom, ali to nije baš zadovoljavajući odgovor kad stvari krenu po zlu s tobom, osobno.
Čak i ako poznajemo teološka objašnjenja, ona ne donose utjehu u bolničkoj sobi ili pogrebnom poduzeću. Želimo prizemne odgovore, a ne udžbeničke teorije o zlu. Želimo znati zašto je naš život tako jadan.
Možemo pitati 'Zašto ja?' dok se Drugi dolazak , ali čini se da nikada nismo dobili odgovor, barem onaj koji donosi razumijevanje. Nikad ne osjetimo da se žarulja pali da bismo mogli reći: 'Ah, takodaobjašnjava', a zatim nastavljamo sa svojim životima.
Umjesto toga, ostajemo razmišljati zašto nam se toliko loših stvari događa dok se čini da bezbožni ljudi napreduju. Slušamo Boga koliko god možemo, ali stvari stalno idu po zlu. Što daje?
Zašto smo postali razmaženi
Ne mislimo samo da bi naš život trebao biti dobar jer je Bog dobar. U našoj smo zapadnoj kulturi uvjetovani da imamo nizak prag boli, fizički i emocionalno.
Imamo police pune lijekova protiv bolova koje možemo izabrati, a ljudi koji ih ne vole okreću se alkoholu ili ilegalnim drogama. TV reklame nam govore da se mazimo. Bilo koja vrsta neugodnosti tretira se kao uvreda našoj sreći.
Za većinu nas, glad, ratna razaranja i epidemije su slike koje gledamo na vijestima, a ne užasi kroz koje prolazimo iz prve ruke. Loše nam je ako nam je auto stariji od pet godina.
Kada nas patnja pogodi, umjesto pitanja 'Zašto ja?', zašto ne pitamo 'Zašto ne bih i ja?'
Posrtanje prema kršćanskoj zrelosti
Postalo je a kliše da kažemo da svoje najvrednije lekcije učimo u boli, a ne u užitku, ali ako smo ozbiljni u vezi s našim kršćanstvom, na kraju naučimo tijekom naše boli držati pogled na jednoj stvari i samo jednoj stvari: Isus Krist .
Iako fizička bol može biti ogromna, ona nije najvažnija stvar u životu. Isus je. Iskustvo financijskog gubitka može biti razarajuće, ali to nije sve što je važno. Isus je. Smrt ili gubitak voljene osobe ostavlja nepodnošljiv vakuum u vašim danima i noćima. Ali Isus Krist je još uvijek tamo.
Kada se pitamo 'Zašto ja?' svoje okolnosti činimo važnijima od Isusa. Zaboravljamo na prolaznost ovoga života i vječnost života s njim. Naša nas povrijeđenost tjera da previdimo činjenicu da ovaj život jest priprema i nebo je isplatiti .
Taj najzreliji od kršćana, Pavla iz Tarza , rekao nam je gdje da tražimo:
Ali jednu stvar činim: Zaboravljam ono što je iza i naprežući se prema onome što je ispred, jurim prema cilju da osvojim nagradu za koju me Bog pozvao u nebo Isuse Kriste .' (Filipljanima 3:13-14, NIV )
Teško je zadržati pogled na Isusovoj nagradi, ali on je ono što ima smisla kad ništa drugo nema. Kad je rekao: 'Ja sam put i istina i život.' (Ivan 14:6, NIV), pokazivao nam je put kroz sve naše 'Zašto ja?' iskustva.
Bol nas može samo odgoditi
Pati je tako nepravedno. Otima vašu pozornost i pokušava je natjerati da pogleda vašu bol. Ali postoji nešto što patnja ne može učiniti. Ne može vam ukrasti Isusa Krista.
Možda u ovom trenutku prolazite kroz strašnu muku, kao npr razvod ili nezaposlenost ili ozbiljna bolest. Ne zaslužuješ to, ali nema izlaza. Moraš nastaviti.
Ako možete, uz pomoć Sveti Duh , da pogledate dalje od svoje patnje do vaše sigurne nagrade vječnog života s Isusom, možete to učiniti kroz ovo putovanje. Bol može biti neizbježna zaobilaznica, ali vas ne može spriječiti da stignete do konačnog odredišta.
Jednog dana ćete stajati licem u lice sa svojim Spasiteljem. Gledat ćete ljepotu svog novog doma, ispunjenog beskrajnom ljubavlju. Gledat ćete ožiljke od čavala na Isusovim rukama.
Spoznat ćeš svoju nedostojnost da budeš tamo i, ispunjen zahvalnošću i poniznošću, pitat ćeš se: 'Zašto ja?'
