Kršćanska vjerovanja
Kršćanska vjerovanja su izjave vjere koje sažimaju temeljna vjerovanja kršćanstva. Koriste se za definiranje i objašnjenje kršćanske vjere te za zajedničko razumijevanje vjere među kršćanima.
Nicejsko vjerovanje
Nicejsko vjerovanje je najšire prihvaćeno i najkorištenije kršćansko vjerovanje. Izvorno je formuliran 325. godine na Nicejskom saboru, a kasnije je revidiran na Carigradskom saboru 381. godine. To je izjava vjere u jednog Boga, Oca, Svemogućeg, tvorca svega što je vidljivo i nevidljivo; u jednoga Gospodina, Isusa Krista, jedinoga Sina Božjega, vječno rođenoga od Oca, Boga od Boga, Svjetlosti od Svjetlosti, pravoga Boga od pravoga Boga, rođenoga, a ne stvorenoga, jednog Bića s Ocem; u Duha Svetoga, Gospodina, životvorca, koji izlazi od Oca i Sina.
Apostolsko vjerovanje
Apostolsko vjerovanje drevna je izjava vjere koja datira iz 2. stoljeća nove ere. To je izjava vjere u Boga Oca, Isusa Krista, Duha Svetoga, Crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Koriste ga mnoge kršćanske denominacije, uključujući Rimokatoličku crkvu, Anglikansku zajednicu i Luteransku crkvu.
Zaključak
Kršćanska vjeroispovijesti su bitan dio kršćanske vjere. Oni pružaju zajedničko razumijevanje vjere i služe kao podsjetnik na temeljna vjerovanja kršćanstva. Koriste ih mnoge kršćanske denominacije i snažan su način izražavanja i dijeljenja vjere.
Kršćansko vjerovanje, Nicejsko vjerovanje, Apostolsko vjerovanje, Nicejski sabor, Carigradski sabor, Rimokatolička crkva, Anglikanska zajednica, Luteranska crkva
Ova tri kršćanska vjeroispovijesti predstavljaju najšire prihvaćene i najdrevnije kršćanske izjave vjere. Zajedno čine sažetak tradicionalnog kršćanski nauk , izražavajući temeljna uvjerenja širokog spektra kršćanskih crkava.
Važno je napomenuti da mnogi Kršćanske denominacije odbacuju praksu ispovijedanja vjere, iako se možda slažu sa sadržajem vjere. kvekeri , baptisti , a mnoge evangeličke crkve smatraju da je uporaba vjerodopisnih izjava nepotrebna.
Nicejsko vjerovanje
Drevni tekst poznat kao Nicejsko vjerovanje najpriznatija je izjava vjere među kršćanskim crkvama. Koriste ga rimokatolici , Istočne pravoslavne crkve , anglikanci , luteranci , i većina protestantskih crkava. Nicejsko vjerovanje izvorno je usvojeno na Prvom koncilu u Nikeji 325. godine. Vjerovanje je utvrdilo usklađenost vjerovanja među kršćanima hereza ili odstupanja od ortodoksnih biblijskih doktrina i korištena je kao javno ispovijedanje vjere.
Apostolsko vjerovanje
Sveti tekst poznat kao Apostolsko vjerovanje još je jedna široko prihvaćena izjava vjere među kršćanskim crkvama. Koriste ga brojniKršćanske denominacijekao dio bogoslužja . Neki evanđeoski kršćani, međutim, odbacuju vjerovanje, posebno njegovo recitiranje, ne zbog njegovog sadržaja, već jednostavno zato što se ne nalazi u Bibliji. Drevna teorija sugerira da je 12 apostoli bili su autori Apostolskog vjerovanja; međutim, većina biblijskih učenjaka slaže se da je vjerovanje razvijeno negdje između drugog i devetog stoljeća. Vjerovanje je u svom najcjelovitijem obliku najvjerojatnije nastalo oko 700. godine.
Atanazijevo vjerovanje
Atanazijevo vjerovanje manje je poznata drevna kršćanska izjava vjere. Uglavnom se danas više ne koristi u crkvenim bogoslužjima. Autorstvo vjerovanja često se pripisuje Atanaziju (293.-373. po Kr.), biskupu Aleksandrije. Međutim, budući da Atanazijevo vjerovanje nikada nije spomenuto na ranim crkvenim saborima, većina biblijskih znanstvenika vjeruje da je napisano mnogo kasnije. Izjava pruža precizno objašnjenje onoga što kršćani vjeruju o božanstvu Isus Krist .