Koliko je poniznost važna u islamu?

Poniznost je važna vrlina u islamu. Smatra se znakom pobožnosti i pokornosti Allahu. Poslanik Muhammed, alejhis-selam, je rekao: “Allahu su najomiljeniji ljudi oni sa najsavršenijom poniznošću.”

Što poniznost znači u islamu?

Poniznost u islamu znači biti ponizan i skroman u ponašanju i držanju. Radi se o osjećaju poštovanja prema drugima i prepoznavanju vlastitih slabosti i ograničenja. Također se radi o prepoznavanju Allahove veličine i pokoravanju Njegovoj volji.

Prednosti poniznosti u islamu

Poniznost je neophodna za duhovni rast i uspjeh u islamu. Pomaže da budemo strpljiviji i tolerantniji, da oprostimo i zaboravimo. Također pomaže da budemo suosjećajniji i razumijemo druge. Poniznost je također znak prave vjere i pobožnosti.

Načini njegovanja poniznosti u islamu

U islamu postoji nekoliko načina za njegovanje poniznosti. Jedan je vježbati razmišljanje o sebi te voditi računa o vlastitim slabostima i ograničenjima. Drugi je biti velikodušan i ljubazan prema drugima, te biti ponizan u ophođenju s njima. Na kraju, treba nastojati biti ponizan u ibadetu Allahu i zapamtiti da je On Svevišnji i Najmilostiviji.

U zaključku, poniznost je važna vrlina u islamu. Neophodan je za duhovni rast i uspjeh, a znak je istinske vjere i pobožnosti. Prakticiranjem samorefleksije, velikodušnošću i dobrotom prema drugima, te nastojanjem da budemo ponizni u ibadetu Allahu, čovjek može njegovati poniznost u islamu.

Muslimani neprestano nastoje zapamtiti i prakticirati islamske vrline i prakticirati ih kroz svoj svakodnevni život. Među tim velikim islamskim vrlinama su pokornost prema Allahu , samoobuzdavanje, disciplina, žrtva, strpljenje, bratstvo, velikodušnost i poniznost.

U engleskom jeziku riječ 'poniznost' dolazi od latinskog korijena riječi koji znači 'tlo'. Poniznost, ili biti ponizan, znači da je netko skroman, pokoran i pun poštovanja, a ne ponosan i arogantan. Spuštate se do zemlje, a ne uzdižete sebe iznad drugih. U molitvi, muslimani padaju ničice do zemlje, priznajući niskost i poniznost ljudskih bića pred Gospodarom svjetova.

u Kuran , Allah koristi nekoliko arapske riječi koji prenose značenje 'poniznosti'. Među ovima sutada'aikhasha'a. Nekoliko odabranih primjera:

Tad'a

Prije tebe smo mnogim narodima poslanike slali i narode patnjom i nedaćama zadavali, da Allaha dž.š. u poniznosti . Kada ih je patnja od Nas stigla, zašto onda Allaha nisu pozvali u poniznosti ? Naprotiv, njihova su srca otvrdnula, a Sotona je učinio da im se njihova grešna djela čine primamljivima. (Al-Anaam 6:42-43)

Pozovite svoga Gospodara s poniznošću i nasamo, jer Allah ne voli one koji prekoračuju granice. Ne činite nered na Zemlji, nakon što je uređena, nego Ga zovite sa strahom i čežnjom u svojim srcima, jer je Allahova milost uvijek blizu onih koji čine dobro. (El-Araf 7:55-56)

Khasha'a

Uspješni su doista vjernici, oni koji se ponize u svojim molitvama... (Al-Muminoon 23:1-2)

Zar nije stiglo vrijeme vjernicima da njihova srca u svoj poniznosti trebaju se spominjati Allaha i Istine koja im je objavljena... (El-Hadid 57:16)

Rasprava o poniznosti

Poniznost je jednaka pokornosti Allahu. Trebali bismo napustiti svu sebičnost i ponos u našoj ljudskoj moći, i stajati ponizni, krotki i pokorni kao Allahovi sluge iznad svega.

Među Jahliyya Arapima (prijeislam), ovo je bilo nečuveno. Čuvali su svoju osobnu čast iznad svega i nisu se htjeli poniziti ni pred kim, ni pred čovjekom ni pred Bogom. Bili su ponosni na svoju apsolutnu neovisnost i svoju ljudsku moć. Imali su bezgranično samopouzdanje i odbijali su se prikloniti bilo kakvom autoritetu. Čovjek je bio gospodar samog sebe. Doista, te su kvalitete ono što nekoga čini 'pravim muškarcem'. Poniznost i podložnost smatrali su se slabima – a ne kvalitetom plemenitog čovjeka. Arapi Jahliyya imali su žestoku, strastvenu prirodu i prezirali bi sve što bi ih moglo učiniti poniženim ili poniženim na bilo koji način, ili osjećati da su njihovo osobno dostojanstvo i status degradirani.

Islam je došao i zahtijevao od njih, prije svega, da se potpuno pokore jednom i jedinom Stvoritelj , i napustite sav ponos, aroganciju i osjećaje samodovoljnosti. Mnogi među paganskim Arapima smatrali su da je to nečuven zahtjev - da stoje jednaki jedni s drugima, u pokornosti samo Allahu. Za mnoge ovi osjećaji nisu prošli - dapače, i danas ih vidimo kod velikog broja ljudi u svijetu, a nažalost, ponekad i kod nas samih. Ljudska drskost, drskost, bahatost, povišeno samopouzdanje, posvuda su oko nas. Moramo se boriti protiv toga u svojim srcima.

Doista, grijeh odVrag(Sotona) je bilo njegovo arogantno odbijanje da se ponizi Allahovoj volji. Vjerovao je da ima uzvišen status - bolji od bilo koje druge kreacije - i nastavlja nam šaptati, potičući naš ponos, aroganciju, ljubav prema bogatstvu i statusu. Uvijek moramo imati na umu da smo ništa – nemamo ništa – osim onoga čime nas Allah blagoslovi. Ne možemo učiniti ništa vlastitim snagama.

Ako smo oholi i ponosni u ovom životu, Allah će nas postaviti na naše mjesto i naučiti nas poniznosti u sljedećem životu, dajući nam ponižavajuću kaznu. Bolje da sada prakticiramo poniznost, samo pred Allahom i među našim bližnjima.

Daljnje čitanje

• Uvod 500 i izvod iz Knjige poniznosti, Hussain al-Awaa'ishah
• Introspekcija , pjesma brata Shasela.