Sakrament svete pričesti
Sakrament svete pričesti središnji je dio kršćanskog bogoslužja i izvor duhovne hrane za vjernike. To je svečana i sveta ceremonija koja obilježava Posljednju večeru Isusa Krista sa svojim učenicima. Tijekom obreda dijele se kruh i vino kao simboli Isusova tijela i krvi, a vjernici se pozivaju na sakrament sudjelovanja u znak sjećanja na Isusovu žrtvu.
Simbolično značenje
Sakrament svete pričesti snažan je simbol jedinstva i ljubavi. To je podsjetnik na jedinstvo Crkve i jedinstvo Božjeg naroda. To je također podsjetnik na ljubav Isusa Krista i njegovu spremnost da da svoj život za spasenje cijelog čovječanstva.
Sudjelovanje
Sakrament svete pričesti otvoren je svim krštenim kršćanima, bez obzira na konfesionalnu pripadnost. To je vrijeme duhovnog razmišljanja i obnove, te je prilika da se potvrdi vlastita vjera i predanost Isusu Kristu.
Prednosti
Sakrament svete pričesti pruža duhovnu hranu i snagu vjernicima. To je vrijeme razmišljanja i obnove te podsjetnik na ljubav Isusa Krista i njegovu žrtvu za cijelo čovječanstvo. Također je izvor utjehe i mira u vremenima nevolje i tuge.
Sakrament svete pričesti lijep je i sadržajan obred koji je izvor duhovne hrane i snage za vjernike. To je podsjetnik na jedinstvo Crkve i jedinstvo Božjeg naroda. To je prilika da se ponovno potvrdi vjera i predanost Isusu Kristu te da se primi duhovna hrana i utjeha.
Sakrament svete pričesti je treći od Sakramenti inicijacije . Iako se od nas zahtijeva da se pričestimo barem jednom godišnje (naš Uskrsna dužnost ), a Crkva nas potiče da se često pričešćujemo (čak i svakodnevno, ako je moguće), naziva se sakramentom inicijacije jer, kao Krštenje i Potvrda , uvodi nas u puninu našega života u Kristu.
Tko može primiti katoličku pričest?
U pravilu samo katolici u stanju milosti mogu primiti sakrament svete pričesti. (Pogledajte sljedeći odjeljak za više pojedinosti o tome što znači biti u stanju milosti.) Pod određenim okolnostima, međutim, drugi kršćani čije razumijevanje euharistije (i katoličkim sakramentima općenito) je isti kao i onaj Katoličke crkve mogu se pričestiti, iako nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom.
U njihovom Smjernice za primanje pričesti , Konferencija katoličkih biskupa SAD-a primjećuje sljedeće:
'Euharistijsko dijeljenje u iznimnim okolnostima od strane drugih kršćana zahtijeva dopuštenje prema uputama dijecezanskog biskupa i odredbama kanonskog prava.'
U tim okolnostima,
Članovi Pravoslavnih Crkava, Asirske Crkve Istoka i Poljske Nacionalne Katoličke Crkve pozvani su da poštuju stegu svojih Crkava. Prema rimokatoličkoj disciplini, Zakonik kanonskog prava ne protivi se primanju pričesti od strane kršćana ovih Crkava.
Ni pod kojim okolnostima nekršćanima nije dopušteno primanje pričesti, osim kršćanima izvan gore navedenih (npr., protestanti) mogu se, prema kanonskom pravu (kanon 844, odjeljak 4), pričestiti u vrlo rijetkim okolnostima:
Ako postoji smrtna opasnost ili druga teška nužda, prema prosudbi dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, katolički službenici mogu dopušteno dijeliti ove sakramente drugim kršćanima koji nemaju puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, koji ne mogu pristupiti službenika vlastite zajednice i sami to traže, pod uvjetom da u tim sakramentima očituju katoličku vjeru i da su ispravno raspoloženi.
Priprava za sakrament svete pričesti
Zbog intimne povezanosti sakramenta svete pričesti s našim životom u Kristu, katolici koji žele primiti pričest moraju biti u stanju milosti – to jest, slobodni od bilo kakvog teškog ili smrtnog grijeha – prije nego što je prime, kao što je rekao sv. objasnio u 1. Korinćanima 11,27-29 . Inače, kako upozorava, sakrament primamo nedostojno, a sami sebi 'jedemo i pijemo osudu'.
Ako smo svjesni da smo počinili smrtni grijeh, moramo sudjelovati u njemu Sakrament ispovijedi prvi. Crkva vidi dva sakramenta kao povezana i potiče nas da, kad možemo, čestu ispovijed spojimo s čestom pričešću.
Da bismo se pričestili, također se moramo sat vremena prije toga suzdržati od hrane i pića (osim vode i lijekova).
Stvaranje duhovne pričesti
Ako se ne možemo fizički pričestiti, bilo zato što ne možemo stići Masa ili zato što prvo trebamo ići na ispovijed, možemo moliti an Čin duhovne pričesti , u kojem izražavamo želju za sjedinjenjem s Kristom i molimo ga da uđe u našu dušu. Duhovna pričest nije sakramentalna, ali pobožno izmoljena može biti izvor milosti koja nas može ojačati dok ponovno ne primimo sakrament svete pričesti.
Učinci sakramenta svete pričesti
Dostojno primanje svete pričesti donosi nam milosti koje utječu na nas i duhovno i tjelesno. Duhovno, naše duše postaju više sjedinjene s Kristom, kako kroz milosti koje primamo, tako i kroz promjenu u našim postupcima koje te milosti utječu. Česta pričest povećava našu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, koja se izražava na djelu, što nas čini sličnijima Kristu.
Tjelesno nas česta pričest oslobađa strasti. Svećenici i drugi duhovnici koji savjetuju one koji se bore sa strastima, osobito spolnim grijesima, često pozivaju na često primanje ne samo Sakrament ispovijedi već sakramenta svete pričesti. Primanjem Tijela i Krvi Kristove posvećujemo se vlastita tijela i rastemo u svojoj sličnosti s Kristom. Zapravo, kako kaže fra. John Hardon ističe u svomModerni katolički rječnik, Crkva uči da je 'Konačni učinak pričesti uklanjanje osobne krivnje za lake grijehe i vremenite kazne [zemaljske i čistilišne] zbog oproštenih grijeha, bilo lakih ili smrtnih.'
