Duhovno zaobilaženje

Duhovno zaobilaženje je izraz koji se koristi za opisivanje pokušaja osobe da koristi duhovne prakse i uvjerenja kako bi izbjegla suočavanje sa svojim neriješenim emocionalnim problemima. To je oblik samoobmane koji omogućuje ljudima da izbjegnu suočavanje sa svojom boli i patnjom, te se umjesto toga usredotoče na duhovne koncepte i uvjerenja.

Opasnosti duhovnog zaobilaženja

Duhovno zaobilaženje može biti opasno jer može dovesti do lažnog osjećaja sigurnosti i može spriječiti ljude da se nose sa svojim temeljnim problemima. Također može dovesti do nedostatka samosvijesti i nemogućnosti prepoznavanja i rješavanja nezdravih obrazaca ponašanja. Osim toga, može dovesti do odvajanja od fizičkog svijeta i nedostatka povezanosti s drugima.

Kako izbjeći duhovno zaobilaženje

Kako biste izbjegli duhovno zaobilaženje, važno je voditi računa o svojim mislima i osjećajima. Važno je odvojiti vrijeme za obradu svojih emocija i biti iskren prema sebi o svojim iskustvima. Osim toga, važno je biti otvoren za učenje i rast iz svojih iskustava. Konačno, važno je brinuti se o sebi i po potrebi potražiti pomoć stručnjaka.

Ako ste svjesni i iskreni prema sebi, možete izbjeći opasnosti duhovnog zaobilaženja i stvoriti zdraviji i uravnoteženiji život.

Za ljude koji koriste duhovne prakse kako bi izbjegli suočavanje s osobnim ili psihološkim problemima, kaže se da su uključeni u 'duhovno zaobilaženje'. Duhovno zaobilaženje je vrsta obrambenog mehanizma koji koristi duhovnost da zagradi neugodne emocije i zaštiti ego. Duhovni tragatelji svih vrsta, ne samo budisti, mogu upasti u zamku duhovnog zaobilaženja. To je sjena duhovnosti.

Izraz 'duhovno zaobilaženje' skovao je psiholog John Welwood 1984. Welwood je poznat po svom radu u transpersonalnoj psihologiji, koja integrira duhovnost i psihologiju. Welwood je vidio da su mnogi u svom budističkom sangha koristili duhovne ideje i prakse kako bi izbjegli suočavanje s neriješenim emocionalnim problemima i psihičkim ranama.

'Kad duhovno zaobilazimo, često koristimo cilj buđenja ili oslobođenja da bismo racionalizirali ono što nazivampreuranjena transcendencija: pokušavamo se izdići iznad sirove i neuredne strane naše ljudskosti prije nego što se u potpunosti suočimo i pomirimo s njom', rekao je Welwood voditeljica razgovora Tina Fossella .

Soto zen učitelj i psihoanalitičar Barry Magid kaže da je moguće da čak i ljudi s dubokim duhovnim uvidom zaglave u štetnom ponašanju u svojim osobnim životima. To se događa kada su uvidi izolirani u neku vrstu mjehurića i nisu integrirani u nečiji svakodnevni život i odnose. To rezultira duhovnim jastvom koje je odsječeno od emocionalnog jastva. O naletu seksualnih skandala u koje su upleteni učitelji zena, Magid je napisao u svojoj knjizi Ništa nije skriveno (Publikacije mudrosti, 2013.):

'Ne samo da spoznaja nije uspjela izliječiti duboke podjele u našem karakteru, već je sve više i više izgledalo kao da je za mnoge ljude, a posebno za mnoge učitelje zena, praksa otvorila sve veće i veće rascjepe između idealiziranog suosjećajnog ja i ja u sjeni , gdje su prevladavale odvojene i odbijene seksualne, natjecateljske i narcističke fantazije.'

Vjerojatno je slučaj da se svi u nekom trenutku uključimo u duhovno zaobilaženje. Kada to učinimo, hoćemo li to prepoznati? I kako da izbjegnemo da preduboko uđemo u to?

Kad duhovnost postane glupa

sranjeje riječ na jidišu koja znači 'komad' ili 'komad'. U show businessu počeo se odnositi na trik ili rutinu koja je dio redovite radnje izvođača. Štik također može biti usvojena osoba koja se održava tijekom karijere izvođača. Likovi koje koriste braća Marx u svim svojim filmovima sjajni su primjeri.

Čini mi se da duhovno zaobilaženje često počinje kada ljudi prilagode duhovnost kao sranje ili osobu, umjesto da vježbaju kako bi došli do korijenadukkha. Umataju se u personu Duhovne osobe i ignoriraju ono što je ispod površine. Zatim, umjesto da se iskreno nose sa svojim ranama, strahovima i problemima, kaže John Welwood, njihovu duhovnu praksu preuzima 'duhovni superego'. Oni idu oko pretvaranja duhovnih učenja u recepte o tome što vitrebao biučiniti, kako titrebao bipomisli, kako titrebao bigovori, kako titrebao biosjetiti.'

Ovo nije prava duhovna praksa; to je sranje. A kada potisnemo negativne emocije i porive umjesto da s njima iskreno poradimo, oni ostaju u našoj podsvijesti gdje nas nastavljaju trzati.

U najgorem slučaju, duhovni tragatelji mogu se vezati za karizmatičnog, ali izrabljivačkog učitelja. Zatim zazidaju dijelove sebe kojima je njegovo ponašanje neugodno. Uhvate se u ulogu dobrih studenata dharme malog vojnika i ne vide stvarnost pred sobom.

Simptomi duhovnog zaobilaženja

U svojoj knjiziDuhovno zaobilaženje: kada nas duhovnost odvaja od onoga što je stvarno važno(North Atlantic Books, 2010.), Robert Augustus Masters navodi simptome duhovnog zaobilaženja: “...pretjerana odvojenost, emocionalno otupljivanje i potiskivanje, pretjerano naglašavanje pozitivnog, fobija od bijesa. Slijepo ili pretjerano tolerantno suosjećanje, slabe ili previše porozne granice, iskrivljen razvoj (kognitivna inteligencija je često daleko ispred emocionalne i moralne inteligencije), iscrpljujući sud o vlastitoj negativnosti ili strani u sjeni, obezvrjeđivanje osobnog u odnosu na duhovno i zablude o posjedovanju stigao na višu razinu postojanja.'

Ako ustanovite da se vaša dragocjena duhovna pribranost lako raspada kada ste pod stresom, to je vjerojatno sranje, na primjer. I nemojte izbjegavati ili potiskivati ​​emocije, uključujući negativne, već ih umjesto toga priznajte i razmislite o tome što vam pokušavaju reći.

Ako vaša duhovna praksa ima prednost nad vašim osobnim odnosima, budite oprezni. Osobito ako se nekoć zdravi odnosi s roditeljima, supružnicima, djecom i bliskim prijateljima raspadaju jer ste obuzeti vježbom i duhovnom potragom, to može biti zato što ne integrirate svoju duhovnost u svoj život, već je koristite da se ogradite zidom od drugih, što nije zdravo. A nije ni budizam.

U nekim vrlo ekstremnim slučajevima ljudi se toliko izgube u svojim duhovnim mjehurićima da životi postanu fantazija prosvjetljenja. Mogu pokazivati ​​simptome psihoze ili se rizično ponašati misleći da će ih njihova duhovna moć zaštititi. U budizmu, prosvjetljenje ne znači da nećete pokisnuti na kiši i da vam ne treba cjepivo protiv gripe.