Zašto muslimani namaz završavaju s 'Amin'?
Riječ 'amin' je arapska riječ koja znači 'neka bude tako'. Koristi se kao način da se potvrdi molitva ili dova. Muslimani ovom riječju izražavaju svoju vjeru i povjerenje u Božju volju. Također se koristi za izražavanje slaganja i odobravanja onoga što je rečeno u molitvi.
Zašto muslimani namaz završavaju s 'Amin'?
Muslimani završavaju svoje molitve s 'Amin' kako bi pokazali svoju vjeru u Boga i predanost Njegovoj volji. To je način izražavanja njihovog povjerenja u Boga i Njegov plan za njih. Izgovaranjem 'amin' muslimani izražavaju svoje uvjerenje da će Bog uslišiti njihove molitve i dati im ono što su tražili.
To je također način pokazivanja poniznosti i podložnosti Bogu. Izgovaranjem 'amin' muslimani priznaju da oni ne upravljaju svojom sudbinom, već da Bog upravlja. Oni se pouzdaju u Boga i mole ga da ispuni njihove želje i ispuni njihove potrebe.
Zaključak
Muslimani završavaju svoje molitve s 'Amin' kako bi izrazili svoju vjeru u Boga i Njegovu volju. To je način izražavanja njihovog povjerenja u Boga i Njegov plan za njih. Izgovaranjem 'amin' muslimani priznaju da oni ne upravljaju svojom sudbinom, već da Bog upravlja. To je također način pokazivanja poniznosti i podložnosti Bogu.
Sličnosti između vjera
Muslimani, Židovi i kršćani imaju mnogo sličnosti u načinu na koji se mole, među njima i korištenje fraze 'amen' ili 'amin' za završetak molitve ili za označavanje ključnih fraza u važnim molitvama. Za kršćane, završna riječ je 'amen', što tradicionalno shvaćaju kao 'neka tako bude'. Za muslimane je završna riječ prilično slična, iako s malo drugačijim izgovorom: 'Amin' je završna riječ za molitve i često se koristi na kraju svake fraze u važnim molitvama.
Odakle dolazi riječ 'amen'/'amin'? I što to znači?
Amin (također se izgovaraoponašati,aymen, ameniliu) je riječ koja se koristi u judaizmu, kršćanstvu i islamu za izražavanje slaganja s Božjom istinom. Vjeruje se da potječe od drevne semitske riječi koja se sastoji od tri suglasnika: A-M-N. I na hebrejskom i na arapskom, ovaj korijen riječi znači istinit, čvrst i vjeran. Uobičajeni engleski prijevodi uključuju 'zaista', 'zaista', 'to je tako' ili 'Potvrđujem Božju istinu.'
Ova riječ se obično koristi u islamu, judaizmu i kršćanstvu kao završna riječ za molitve i himne. Kad kažu 'amen', štovatelji potvrđuju svoju vjeru u Božju riječ ili potvrđuju slaganje s onim što se propovijeda ili recitira. To je način na koji vjernici mogu ponuditi svoje riječi priznanja i suglasnosti Svemogućem, s poniznošću i nadom da Bog čuje i uslišava njihove molitve.
Upotreba 'amina' u islamu
U islamu se izgovor 'amin' izgovara tijekom dnevne molitve na kraju svakog čitanja sure Al-Fatiha (prvo poglavlje Kur'ana). Također se kaže tijekom osobnih molitvi ( dova ), često ponavljana nakon svakog molitvenog izraza.
Svaka upotrebaAmenu islamskoj molitvi se smatra neobaveznim (sunnet), nije obavezno (mora). Praksa se temelji na primjeru i učenju Poslanik Muhammed , mir s njim. Navodno je rekao svojim sljedbenicima da kažu 'amin' nakon imam (namaz) završava učenje Fatihe, jer 'Ako se čovjekov izgovor 'amin' u to vrijeme poklopi sa izgovaranjem meleka 'amin', bit će mu oprošteni prethodni grijesi.' Također je rečeno da anđeli izgovaraju riječ 'amin' zajedno s onima koji je izgovaraju tijekom molitve.
Među muslimanima postoji određena razlika u mišljenjima o tome treba li 'amin' tijekom molitve izgovarati tihim ili glasnim glasom. Većina muslimana izgovara riječi naglas tijekom molitvi koje se čitaju naglas ( sabah, magrib, iša ), te tiho za vrijeme molitve koja se tiho uči (dhuhr, asr). Kada prate imama koji uči naglas, džematlije će također naglas reći 'amin'. Za vrijeme osobnih ili zajedničkih dova, često se ponavlja naglas. Na primjer, za vrijeme ramazana, imam će često učiti emotivnu dovu na kraju akšam-namaza. Dio toga može ići otprilike ovako:
Imam: 'O, Allahu - Ti si Onaj koji prašta, pa te molimo da nam oprostiš.'
Zajednica: 'Amen.'
Imam: 'O, Allahu - Ti si Moćni, Jaki, pa te molim daj nam snage.'
Zajednica: 'Amen.'
Imam: 'O Allahu - Ti si Milostiv, pa te molimo da nam se smiluješ.'
Zajednica: 'Amen.'
itd.
Vrlo mali broj muslimana raspravlja o tome treba li uopće reći 'Amin'; njegova upotreba je raširena među muslimanima. Međutim, neki muslimani 'samo Kur'an' ili 'podnosioci' smatraju da je njegova upotreba neispravan dodatak molitvi.
