Razmišljanja o radosnim otajstvima krunice
Razmišljanja o radosnim otajstvima krunice izvrstan su izvor za one koji žele produbiti svoju duhovnu praksu. Ova knjiga nudi dubinski uvid u pet radosnih otajstava krunice: Navještenje, Pohođenje, Rođenje, Prikazanje i Nalaženje u hramu.
Pronicljiva razmišljanja
Autor daje pronicljiva razmišljanja o svakoj tajni, istražujući biblijske odlomke i njihove implikacije na naš svakodnevni život. Svako razmišljanje popraćeno je molitvom, pomažući čitateljima da se dublje povežu s otajstvima. U knjizi je i dio o važnosti krunice u katoličkoj duhovnosti.
Lako za razumjeti
Knjiga je laka za razumijevanje, čak i za one koji su novi u krunici. Autor objašnjava simboliku krunice i kako je moliti na svima pristupačan način. Knjiga također uključuje vodič kroz Svjetlosna otajstva krunice, što je čini izvrsnim izvorom za one koji žele produbiti svoju duhovnu praksu.
Preporučuje se
Sve u svemu, Razmišljanja o radosnim otajstvima krunice izvrstan su izvor za one koji žele produbiti svoje razumijevanje krunice. Pruža dubinski pogled na pet radosnih misterija i nudi pronicljiva razmišljanja i molitve. Topla preporuka za one koji žele produbiti svoju duhovnu praksu.
01 od 06Uvod u radosna otajstva krunice

Tom Le Goff/Getty Images
Radosna otajstva krunice prva su od triju tradicionalnih skupova događaja iz Kristova života o kojima katolici meditiraju dok mole brojanica . (Druga dva su Žalosna otajstva krunice i Slavna otajstva krunice . Četvrti set, Svjetlosna otajstva krunice uveo ju je papa Ivan Pavao II 2002. kao neobveznu pobožnost.)
Radosna otajstva pokrivaju Kristov život od Najava do Pronalaženja u hramu, u dobi od 12 godina. Svako otajstvo povezano je s određenim plodom, ili krepošću, koja je ilustrirana djelima Krista i Marije u događaju obilježenom tim otajstvom. Razmišljajući o otajstvima, katolici mole i za te plodove ili kreposti.
Tradicionalno, katolici razmatraju radosna otajstva uz molitvu krunice ponedjeljkom i četvrtkom, kao i nedjeljom od poč. Dolazak do početka korizma . Za one katolike koji koriste izborna Svjetlosna otajstva, papa Ivan Pavao II. (u svom apostolskom pismu Krunica Djevice Marije , koji je predložio Svjetlosna otajstva) predložio je molitvu radosnih otajstava ponedjeljkom i subotom, ostavljajući četvrtak otvorenim za meditaciju o Svjetlosnim otajstvima.
Svaka od sljedećih stranica sadrži kratku raspravu o jednom od radosnih otajstava, plodu ili vrlini koja je s njim povezana, te kratku meditaciju o otajstvu. Meditacije su jednostavno zamišljene kao pomoć pri kontemplaciji; ne treba ih čitati dok se moli krunica. Dok budete češće molili krunicu, razvit ćete vlastita razmišljanja o svakom otajstvu.
02 od 06Navještenje - prvo radosno otajstvo krunice


Vitraž Navještenja u crkvi Svete Marije, Painesville, OH.Scott P. Richert
Prvo radosno otajstvo krunice je Navještenje Gospodinovo , kada se anđeo Gabrijel ukazao Blaženoj Djevici Mariji da navijesti da ju je Bog izabrao da rodi Njegovog Sina. Krepost koja se najčešće povezuje s otajstvom Navještenja jest poniznost.
Meditacija na Navještenje:
'Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj' (Lk 1,38). Tim riječima — onafiat— Djevica Marija povjerila se Bogu. Imala je samo 13 ili 14 godina; zaručen, ali još nevjenčan; i Bog je od nje tražio da postane Majka Njegovog Sina. Kako bi bilo lako reći ne ili barem zamoliti Boga da izabere nekog drugog! Mary je morala znati što će drugi misliti, kako će je ljudi gledati; za većinu ljudi ponos bi ih spriječio da prihvate Božju Volju.
Ali ne i Mary. U poniznosti je znala da cijeli njezin život ovisi o Bogu; kako je mogla odbiti čak i ovaj najznamenitiji zahtjev? Roditelji su je od malih nogu posvetili službi Gospodinu; sada bi ova ponizna službenica cijeli svoj život posvetila Sinu Božjemu.
Ipak, Navještenje nije samo o poniznosti Djevice Marije. U tom se trenutku Sin Božji 'ispraznio samoga sebe, uzeo lik sluge, postao sličan ljudima i u navici pronađen kao čovjek. Ponizio se . . . ' (Filipljanima 2,7-8). Ako je Marijina poniznost bila izvanredna, koliko je više Kristova poniznost! Gospodar svemira postao je jedno od svojih vlastitih stvorenja, čovjek poput nas u svemu osim u grijehu, ali još ponizniji od najboljih među nama, jer je Autor života, u samom trenutku svoje navještaje, postao 'poslušan smrti, sve do smrti na križu' (Filipljanima 2,8).
Kako onda možemo Bogu odbiti sve što traži od nas? Kako možemo dopustiti da naš ponos stane na put? Ako se Marija može odreći svog svjetovnog ugleda da bi nosila Njegovog Sina, a Njegov Sin se može isprazniti i, iako bezgrešan, umrijeti smrću grijeha umjesto nas, kako možemo odbiti uzeti svoj križ i slijediti ga?
03 od 06Pohođenje - drugo radosno otajstvo krunice


Vitraj Pohoda u crkvi Svete Marije, Painesville, OH.Scott P. Richert
Drugo radosno otajstvo krunice je Posjet , kada je Djevica Marija, doznavši od anđela Gabrijela da je i njezina rođakinja Elizabeta trudna, pritrčala na njezinu stranu. Krepost koja se najčešće povezuje s otajstvom Pohođenja je ljubav prema bližnjemu.
Meditacija o posjetu:
'A otkud meni ovo da mi dođe majka Gospodara moga?' (Luka 1:43). Marija je upravo primila vijest koja mijenja život, vijest koju nijedna druga žena nikada neće primiti: Ona će biti Majka Božja. Ipak, objavljujući joj to, anđeo Gabrijel također je otkrio da je Marijina rođakinja Elizabeta trudna šest mjeseci. Marija ne oklijeva, ne brine se za vlastitu situaciju; treba je njezin bratić. Bez djece do sada, Elizabeth je izvan normalnih godina rađanja; čak se i sakrila od očiju drugih jer je njezina trudnoća tako neočekivana.
Dok tijelo našega Gospodina raste u vlastitoj utrobi, Marija provodi tri mjeseca brinući se za Elizabetu, odlazeći tek malo prije rođenja svetog Ivana Krstitelja. Ona nam pokazuje što znači istinska ljubav prema bližnjemu: staviti potrebe drugih iznad svojih, posvetiti se bližnjemu u trenutku njegove potrebe. Kasnije će biti dovoljno vremena da misli na sebe i svoje Djete; za sada Marijine misli leže samo uz njezinu sestričnu i uz dijete koje će postati Kristov preteča. Zaista, kao što Marija odgovara na pozdrav svoje rođakinje u pjesmi koju zovemoMagnificat, njezina duša 'veliča Gospodina', ne samo svojom ljubavlju prema bližnjemu.
04 od 06Rođenje - treće radosno otajstvo krunice


Vitraž Kristovog rođenja u crkvi Svete Marije, Painesville, OH.Scott P. Richert
Treće radosno otajstvo krunice je rođenje Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, poznatije kao Božić . Plod koji se najčešće povezuje s otajstvom rođenja jest siromaštvo duha, prvi od osam Blaženstva .
Meditacija o Rođenju:
'I ona rodi sina svoga prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle; jer za njih nije bilo mjesta u svratištu' (Lk 2,7). Bog se ponizio da postane čovjekom i Majka Božja rađa u štalici. Stvoritelj svemira i Spasitelj svijeta provodi svoju prvu noć u tom svijetu ležeći u hranilištu, okružen životinjama, njihovom hranom i njihovim otpadom.
Kad razmišljamo o toj svetoj noći, skloni smo je ili idealizirati – zamisliti je urednom i urednom poput prizora rođenja na našim kaminima na Badnjak – ili razmišljamo o fizičkom siromaštvu koje su podnijeli Isus, Marija i Josip. Ali fizičko siromaštvo samo je vanjski znak unutarnje milosti u dušama Svete obitelji. 'Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko' (Matej 5,3). U ovoj noći susreli su se nebo i zemlja u štalici, ali iu dušama svete obitelji. 'Blaženstva', piše fr. John Hardon, S.J., u svomModerni katolički rječnik, 'su izrazi Novoga saveza, gdje je sreća osigurana već u ovom životu, pod uvjetom da se osoba potpuno preda nasljedovanju Krista.' Marija je to učinila, a također i Josip; a Krist je, naravno, Krist. Ovdje među prizorima, zvukovima i smradom štale, njihove duše su jedno u savršenoj sreći, jer su siromašni duhom.
Kako je divno ovo siromaštvo! Kako bismo bili blagoslovljeni kada bismo, poput njih, mogli ujediniti svoje živote tako potpuno s Kristom da bismo mogli vidjeti pali svijet oko nas u svjetlu Neba!
05 od 06Prikazanje u hramu - četvrto radosno otajstvo krunice


Vitraj Prikazanja u crkvi Svete Marije, Painesville, OH.Scott P. Richert
Četvrto radosno otajstvo krunice je prikazanje u hramu, koje slavimo 2. veljače kao Prikazanje Gospodinovo ili Svijećnica. Plod koji se najčešće povezuje s otajstvom Prikazanja je čistoća uma i tijela.
Meditacija na prezentaciju:
'I nakon što su se navršili dani njezina čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, odnesoše ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu' (Luka 2,22). Marija je začela Božjeg Sina kao djevica; rodila je Spasitelja svijeta, a djevičanstvo joj je ostalo netaknuto; svojom pobožnošću i pobožnošću svetog Josipa ostat će djevica cijeli život. Dakle, što znači govoriti o 'danima njezina pročišćenja'?
Po starom zakonu žena je ostajala nečista 40 dana nakon rođenja djeteta. Ali Marija nije bila podložna Zakonu zbog posebnih okolnosti Kristova rođenja. Ipak ga je ipak poslušala. I time je pokazala da je obred koji se odnosi na čišćenje tijela zapravo simbol čistoće duše pravog vjernika.
Marija i Josip prinijeli su žrtvu, u skladu sa Zakonom: 'par grlica ili dva golubića' (Luka 2,24) da otkupe Sina Božjega, koji nije trebao otkupljenje. 'Zakon je stvoren za čovjeka, a ne čovjek za Zakon', rekao bi kasnije sam Krist, ali evo Svete obitelji koja ispunjava Zakon iako se on na njih ne odnosi.
Koliko često mislimo da nam ne trebaju svi propisi i obredi Crkve! »Zašto moram ići u Ispovijed ? Bog zna da mi je žao za moje grijehe'; ' Post i apstinencija su ljudski stvoreni zakoni'; 'Ako ja propustiti misu jedne nedjelje , Bog će razumjeti.' Ipak, ovdje su Sin Božji i Njegova Majka, oboje čišći nego što će itko od nas ikada biti, držeći se Zakona koji sam Krist nije došao ukinuti, već ispuniti. Čistoća njihove duše nije umanjila njihovu poslušnost Zakonu, već je učinila još većom. Ne bismo li mogli naučiti iz njihova primjera?
06 od 06Nalaz u hramu - peto radosno otajstvo krunice


Vitraj Nalaza u hramu u crkvi Svete Marije, Painesville, OH.Scott P. Richert
Peto radosno otajstvo krunice je pronalazak u Hramu, kada nakon putovanja u Jeruzalem Marija i Josip nisu mogli pronaći mladog Isusa. Krepost koja se najčešće povezuje s otajstvom Nalaza u hramu jest poslušnost.
Meditacija o pronalasku u hramu:
'Zar nisi znao da sam sigurno u vezi s očevim poslom?' (Luka 2:49). Da bismo počeli razumjeti radost koju su Marija i Josip osjetili kad su pronašli Isusa u Hramu, prvo moramo zamisliti njihovu nevolju kada su shvatili da On nije s njima. Oni su 12 godina uvijek bili uz njega, a svoje su živote posvetili Njemu u poslušnosti Božjoj Volji. Ali sada — što su učinili? Gdje je bilo Dijete, taj najdragocjeniji Božji dar? Kako bi uopće mogli izdržati da mu se nešto dogodilo?
Ali evo ga, 'sjedi usred liječnika, sluša ih i postavlja im pitanja' (Luka 2,46). 'A majka mu reče: Sine, zašto si nam tako učinio? evo oca tvoga i žalosni smo te tražili' (Lk 2,48). A onda te čudesne riječi izlaze s Njegovih usana: 'Zar nisi znao da moram biti u vezi s očevim poslom?'
Uvijek je bio poslušan Mariji i Josipu, a preko njih i Bogu Ocu, ali sada je njegova poslušnost Bogu još izravnija. On će, naravno, nastaviti slušati svoju majku i svog hranitelja, ali današnji dan označava prekretnicu, nagovještaj Njegovog javnog djelovanja, pa čak i Njegove smrti na križu.
Nismo pozvani kao Krist, ali smo pozvani slijediti ga, uzeti svoje križeve nasljedujući ga i u poslušnosti Bogu Ocu. Poput Krista, moramo se baviti Očevim poslovima u našim životima – u svakom trenutku svakog dana.