Što Biblija kaže o opraštanju?
Opraštanje je središnja tema u Bibliji i bitno je za život života vjere. Biblija govori o oprostu na mnogo načina, od Gospodnje molitve do Isusovih učenja o ljubavi prema neprijateljima. U Bibliji, oprost nije samo duhovni čin, već i moralni. To je čin milosrđa i milosti koji pokazuje Božju ljubav prema nama.
Molitva Gospodnja
Očenaš, koja se nalazi u Mateju 6:12, jedan je od najpoznatijih odlomaka u Bibliji o opraštanju. U ovoj molitvi Isus nas uči da molimo Boga da nam oprosti naše grijehe, kao što i mi opraštamo onima koji griješe protiv nas. Ovaj odlomak naglašava važnost opraštanja drugima, čak i kada je to teško učiniti.
Isusova učenja o opraštanju
Isus nas je također učio da opraštamo drugima u Govoru na gori. U Mateju 5:7 Isus kaže: 'Blago milosrdnima, jer će zadobiti milosrđe.' Ovaj nam odlomak pokazuje da kada oprostimo drugima, možemo očekivati da ćemo zauzvrat dobiti milosrđe. Isus nas je također učio da opraštamo drugima bez ograničenja, kao što je učinio kada je oprostio ženi uhvaćenoj u preljubu (Ivan 8:1-11).
Božji oprost
Konačno, Biblija govori o Božjem oproštenju naših grijeha. U Rimljanima 5,8 Pavao piše: 'Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama ovime: dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas.' Ovaj nam odlomak pokazuje da je Božja ljubav prema nama toliko velika da nam je spreman oprostiti, čak i kada smo učinili zlo.
Biblija nas uči da je oprost ključan za život vjere. To je čin milosrđa i milosti koji pokazuje Božju ljubav prema nama. Pozvani smo opraštati drugima, kao što je i Bog oprostio nama. Slijedeći Isusova učenja, možemo naučiti opraštati i biti oprošteno.
Što Biblija kaže o opraštanju? Podosta. Zapravo, opraštanje je dominantna tema u cijeloj Bibliji. No nije neuobičajeno da kršćani imaju mnogo pitanja o oprostu. Čin opraštanja većini nas ne pada lako. Naš prirodni instinkt je da ustuknemo u samozaštiti kada smo ozlijeđeni. Prirodno nismo preplavljeni milošću, milošću i razumijevanjem kada nam je učinjena nepravda.
Je li kršćansko opraštanje svjestan izbor, fizički čin koji uključuje volju, ili je to osjećaj, emocionalno stanje? Biblija nudi uvid i odgovore na naša pitanja o opraštanju. Pogledajmo neka od najčešće postavljanih pitanja i saznajmo što Biblija govori o oprostu .
Je li oprost svjestan izbor ili emocionalno stanje?
Oprost je izbor koji donosimo. To je odluka naše volje, motivirana poslušnost Bogu i njegovu zapovijed da oprosti. Biblija nas upućuje da oprostimo kao što je Gospodin nama oprostio:
Podnesite jedni druge i oprostite sve pritužbe koje imate jedni protiv drugih. Oprosti kao što je Gospodin tebi oprostio. (Kološanima 3:13, NIV)
Kako oprostiti kad nam se ne da?
mi opraštamo vjerom , iz poslušnosti. Budući da je oprost protiv naše prirode, moramo opraštati vjerom, htjeli mi to ili ne. Moramo vjerovati Bogu da će izvršiti posao u nama koji treba obaviti kako bi naše oproštenje bilo potpuno. Naša nam vjera daje povjerenje u Božje obećanje da će nam pomoći oprostiti i pokazuje da vjerujemo u njegov karakter:
Vjera pokazuje stvarnost onoga čemu se nadamo; to je dokaz stvari koje ne možemo vidjeti. (Hebrejima 11:1, NLT)
Kako svoju odluku da oprostimo pretvorimo u promjenu srca?
Bog poštuje našu obvezu da mu budemo poslušni i našu želju da mu ugodimo kada odlučimo oprostiti. On djelo dovršava u svoje vrijeme. Moramo nastaviti opraštati vjerom (naš posao) sve dok djelo opraštanja (Gospodnji posao) ne bude obavljeno u našim srcima.
I siguran sam da će Bog, koji je započeo dobro djelo u vama, nastaviti svoje djelo dok konačno ne bude dovršeno na dan kada se Krist Isus vrati. (Filipljanima 1:6, NLT)
Kako ćemo znati jesmo li uistinu oprostili?
Lewis B. Smedes napisao je u svojoj knjizi,Oprosti i zaboravi: 'Kada zlotvora oslobodite od nepravde, iz svog unutarnjeg života izrezujete zloćudni tumor. Oslobodili ste zatvorenika, ali ste otkrili da ste pravi zatvorenik bili vi.'
znat ćemo djelo oprosta je potpun kada iskusimo slobodu koja dolazi kao rezultat. Mi smo ti koji najviše patimo kada odlučimo ne oprostiti. Kada oprostimo, Gospodin oslobađa naša srca od bijes ,gorčina, ogorčenje i povrijeđenost koja nas je prije zatočila.
Većinu vremena opraštanje je spor proces:
Tada je Petar došao k Isusu i upitao ga: 'Gospodine, koliko ću puta oprostiti svom bratu kad sagriješi protiv mene? Do sedam puta?' Isus odgovori: 'Ne kažem ti sedam puta, nego sedamdeset i sedam puta.' (Matej 18:21-22, NIV)
Isusov odgovor Petru jasno pokazuje da nam oprost nije lak. To nije jednokratni izbor, a onda automatski živimo u stanju opraštanja. U biti, Isus je govorio, nastavite opraštati dok ne iskusite slobodu oprosta. Opraštanje može zahtijevati cijeli život opraštanja, ali ono je važno Gospodinu. Moramo nastaviti opraštati sve dok se stvar ne riješi u našem srcu.
Što ako osoba kojoj trebamo oprostiti nije vjernik?
Pozvani smo ljubiti svoje bližnje i svoje neprijatelje i moliti za one koji su nas povrijedili:
'Čuli ste zakon koji kaže: 'Ljubi bližnjega svoga' i mrzi neprijatelja. Ali ja kažem, volite svoje neprijatelje! Molite za one koji vas progone! Na taj ćete način djelovati kao prava djeca svoga Oca na nebu. Jer on daje svoje sunčevo svjetlo i zlima i dobrima, i šalje kišu i na pravedne i na nepravedne. Ako voliš samo one koji tebe vole, kakva je nagrada za to? Toliko rade čak i korumpirani poreznici. Ako ste ljubazni samo prema prijateljima, po čemu se razlikujete od bilo koga drugog? Čak i pagani to rade. Ali vi budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.' (Matej 5:43-48, NLT)
U ovom stihu saznajemo tajnu o oprostu. Ta tajna je molitva. Molitva je jedan od najboljih načina da srušimo zid neopraštanja u našim srcima. Kada počnemo moliti za osobu koja nam je učinila nepravdu, Bog nam daje nove oči da vidimo i novo srce da brinemo za tu osobu.
Dok molimo, počinjemo vidjeti tu osobu onako kako je Bog vidi i shvaćamo da je ona ili ona dragocjena Gospodinu. Također se vidimo u novom svjetlu, jednako krivi za grijeh i neuspjeh kao i druga osoba. I nama je potreban oprost. Ako Bog nije uskratio svoje oproštenje nama, zašto bismo mi uskratili oproštenje drugome?
Je li u redu osjećati ljutnju i željeti pravdu za osobu kojoj trebamo oprostiti?
Ovo pitanje predstavlja još jedan razlog za molitvu za osobu kojoj trebamo oprostiti. Možemo se moliti i tražiti od Boga da se nosi s nepravdama. Možemo vjerovati Bogu da će suditi o životu te osobe, a onda bismo trebali ostaviti tu molitvu na oltaru. Više ne moramo nositi ljutnju. Iako je normalno da osjećamo ljutnju prema grijehu i nepravdi, nije naš posao osuđivati drugu osobu u njezinom grijehu.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i bit će vam oprošteno. (Luka 6:37, (NIV)
Zašto moramo oprostiti?
Najbolji razlog za opraštanje je jednostavan: Isus nam je zapovjedio da opraštamo. Učimo od sveto pismo u kontekstu oprosta da ako ne oprostimo, neće ni nama biti oprošteno:
Jer ako vi oprostite ljudima kad sagriješe protiv vas, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ali ako vi ne oprostite ljudima grijehe njihove, ni Otac vam neće oprostiti grijehe vaše. (Matej 6:14-16, NIV)
I mi opraštamo da nam molitve ne budu smetnje:
I kad stojite na molitvi, ako kome što prigovarate, oprostite mu da vam Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe. (Marko 11:25, NIV)
Ukratko, mi opraštamo iz poslušnosti Gospodinu. To je izbor, odluka koju donosimo. Međutim, dok obavljamo svoj dio 'opraštanja', otkrivamo da je zapovijed da oprostimo na mjestu za naše vlastito dobro, i primamo nagradu našeg oprosta, a to je duhovna sloboda.
