Bodhicitta: Vježbajte za dobrobit svih bića

Bodhicitta je budistička praksa koja se usredotočuje na njegovanje suosjećanja i mudrosti za dobrobit svih bića. To je praksa nesebičnog davanja, s namjerom pomaganja drugima i konačnog postizanja prosvjetljenja. Praksa Bodhicitte temelji se na Buddhinim učenjima i kaže se da je najvažnija od svih budističkih praksi.

Dobrobiti prakticiranja Bodhicitte

Praksa Bodhicitte ima mnoge dobrobiti, kako za praktičara tako i za one oko njih. Može pomoći u njegovanju osjećaja suosjećanja i razumijevanja za sva bića, što dovodi do većeg mira i sklada u svijetu. Vježbanje Bodhicitte također može pomoći u smanjenju patnje i potaknuti iscjeljenje i dobrobit.

Kako prakticirati Bodhicittu

Praksa Bodhicitte uključuje njegovanje osjećaja ljubavi i suosjećanja za sva bića. To se može učiniti kroz meditaciju, vizualizacije i druge prakse svjesnosti. Važno je zapamtiti da Bodhicitta nije samo praksa davanja, već i primanja. Važno je biti otvoren za primanje ljubavi i suosjećanja od drugih, kao i za njihovo davanje.

Zaključak

Bodhicitta je moćna budistička praksa koja može pomoći u njegovanju osjećaja suosjećanja i razumijevanja za sva bića. To je praksa nesebičnog davanja, s namjerom pomaganja drugima i konačnog postizanja prosvjetljenja. Vježbanje Bodhicitte može pomoći u smanjenju patnje i potaknuti iscjeljenje i dobrobit.

Osnovna definicijabodhicittaje 'želja za ostvarenjem prosvjetljenja za dobrobit drugih'. Također se opisuje kao stanje uma a bodhisattva , obično, prosvijetljeno biće koje se zavjetovalo da će ostati u svijetu dok sva bića ne budu prosvijetljena.

Čini se da su se učenja o bodhicitti (ponekad napisano bodhicitta) razvila u Mahayana budizam oko 2. stoljeća nove ere, manje ili više, ili otprilike u isto vrijeme kada su Prajnaparamita Sutre vjerojatno napisane. Prajnaparamita (savršenstvo mudrosti) sutre, koje uključuju Srce i Dijamantna sutra , prvenstveno su prepoznati po podučavanju ozalazak sunca,ili praznina.

Što je bez sebe?

Starije škole budizma gledale su na doktrinu anatmana -- bez jastva -- kao da je ego ili osobnost pojedinca okovnica i obmana. Jednom kada se oslobodi ove zablude, pojedinac može uživati ​​u blaženstvu Nirvane. Ali u Mahayani, sva bića su lišena vlastite suštine, ali umjesto toga međusobno egzistiraju u golemoj vezi postojanja. Prajnaparamita Sutre predlažu da sva bića trebaju biti prosvijetljen zajedno, ne samo iz osjećaja suosjećanja, već zato što zapravo nismo odvojeni jedni od drugih.

Bodhicitta je postala bitan dio prakse Mahayane i preduvjet za prosvjetljenje. Kroz bodhicittu, želja za postizanjem prosvjetljenja nadilazi uske interese pojedinca i obuhvaća sva bića u suosjećanju.Njegova Svetost 14. Dalaj Lamarekao je,

'Dragocjeni budni um bodhicitte, koji više cijeni druga živa bića nego sebe, stup je bodhisattvine prakse - put velikog vozila.

'Nema čestitijeg uma od bodhicitte. Nema moćnijeg uma od bodhicitte, nema radosnijeg uma od bodhicitte. Da bi se postigla vlastita konačna svrha, probuđeni um je vrhovni. Da bi se postigla svrha svih drugih živih bića, ne postoji ništa superiornije od bodhicitte. Probuđeni um je nenadmašan način akumuliranja zasluga. Za pročišćavanje prepreka bodhicitta je vrhunska. Za zaštitu od smetnji bodhicitta je vrhunska. To je jedinstvena i sveobuhvatna metoda. Svaka obična i nadzemaljska moć može se postići kroz bodhicittu. Stoga je apsolutno dragocjen.'

Uzgoj Bodhicitte

Možda ćete to prepoznatibodhiznači 'buđenje' ili ono što mi zovemo ' prosvjetljenje .' Citta je riječ za 'um' koja se ponekad prevodi kao 'srce-um' jer označava emotivnu svijest, a ne intelekt. Riječ može imati različite nijanse značenja ovisno o kontekstu. Ponekad se može odnositi na stanja uma ili raspoloženja. U drugim slučajevima to je um subjektivnog iskustva ili temelj svih psiholoških funkcija. Neki komentari kažu da je temeljna priroda citte čista iluminacija, a pročišćena citta je ostvarenje prosvjetljenja.

Primijenjeno nabodhicitta, možemo zaključiti da ovocittanije samo namjera, odluka ili ideja da se koristi drugima, već duboko proživljen osjećaj ili motivacija koja prožima praksu. Dakle, bodhicitta se mora njegovati iznutra.

Postoje oceani knjiga i komentara o njegovanju bodhicitte, a razne škole Mahayane pristupaju joj na različite načine. Međutim, na ovaj ili onaj način, bodhicitta prirodno proizlazi iz iskrene prakse.

Kaže se da put bodhisattve počinje kada iskrena težnja za oslobađanjem svih bića prvi put izvire iz srca (bodhicittopada, 'izazivanje misli o buđenju'). Budistički učenjak Damien Keown usporedio je ovo s 'vrstom iskustva obraćenja koje vodi do transformiranog pogleda na svijet.'

Relativna i apsolutna Bodhicitta

Tibetanski budizam dijeli Bodhicittu na dvije vrste, relativnu i apsolutnu. Apsolutna bodhicitta je izravan uvid u stvarnost, ili čista iluminacija, ili prosvjetljenje. Relativna ili konvencionalna bodhicitta je bodhicitta o kojoj se do sada raspravljalo u ovom eseju. To je želja za postizanjem prosvjetljenja za dobrobit svih bića. Relativna bodhicitta dalje se dijeli na dvije vrste, bodhicitta u težnji i bodhicitta u akciji. Bodhicitta u težnji je želja da se slijedi put bodhisattve za dobrobit drugih, a bodhicitta u djelovanju ili primjeni je stvarni angažman na putu.

U konačnici, bodhicitta u svim svojim oblicima je dopuštanje suosjećanju prema drugima da nas sve dovede do mudrosti, oslobađajući nas okova samoprianjanja. 'U ovom trenutku mogli bismo se zapitati zašto bodhicitta ima takvu moć', napisala je Pema Chodron u svojoj knjiziNema vremena za gubljenje. 'Možda je najjednostavniji odgovor da nas izdiže iz egocentričnosti i daje nam priliku da ostavimo disfunkcionalne navike iza sebe. Štoviše, sve s čime se susrećemo postaje prilika za razvoj nečuvene hrabrosti bodhi srca.'